Bjelica treba biti vođa struke u svim dijelovima kluba

Dinamo je primoran pobjeđivati kako bi donekle živio u miru s obzirom na krhkost stanja u kojem se nalazi. U tom je sklopu i očekivani plasman u grupne skupine jednog od dva europska natjecanja, pa stoga su od velikog značenja i dva predstojeća susreta s Ferencvarosem s kojih ukupan uspjeh vodi izravno u Europu.

Još je samo prošla sezona bila takva, no to se događalo prvi put. Zdravko Mamić je tek počeo svoj bijeg, nije još bilo potvrđene druge optužnice, nije se još znalo kako će točno djelovati Mamićevo gospodarenje klubom iz Međugorja, hoće li mu poslušnici ostati vjerni i kako će tada novi trener Nenad Bjelica uspjeti ne samo sačuvati sebe od Mamićeva pritisaka nego i svlačionicu od pojedinačnih iskakanja.

Premda igrače uglavnom zanimaju samo dvije stvari: poslodavčevo čvrsto držanje slova ugovora i isplate u ugovorenom roku te budući transferi. Iako ne vjerujemo da, primjerice, jednog Dominika Livakovića ne zanima ukupno stanje i neizvjesnost klupske sudbine i da njegove misli ne idu dalje od golmanske linije.

Bjelica je učinio veliki posao: njegova diplomatska i stručna uvjerljivost, vrlina vođe nad ljudima posebnih svojstava i njegova sposobnost da se s „glavnim gazdom“ ophodi tako da se (još) nije dogodilo, kao u Halilhodžićevu dobu 2010. kada je Zdravko Mamić treneru, najvećem do Bjelice, uzvikivao: „Ti si moralna nula!“

Čak ni Bjeličina taština koje ne manjka (recimo to, brige za vanjske znake svoje vrijednosti), koja je osnova svega, pokretačka snaga i u Bjelice je ima upravo toliko da se nije pretvorila u paranoju, bila je vrlo stabilna. Toliko da do dolaska Zorana Mamića nije predstavljala nikakav problem. To da je Mamićev (Zoranov) povratak na mjesto sportskog direktora Bjelicu učinio opreznim i naveo na razmišljanje nije nikakva posebnost.

Bjelicu sam kritizirao zbog neiskrenoga odnosa prema Majeru i površnih konferencija za novinare. Njemu kritika nije bila po volji, ali je odmah potom bio izvanredan.

I dalje sve najviše zavisi o Bjelici i rezultatima momčadi jer bi svako posrtanje dovelo do malodušja, nevjerice i nepovjerenja, sukobljavanja i na kraju do raskola. Ima jedna olakotna okolnost, to je činjenica da je Zdravko Mamić daleko pa izostaje njegova trenutačna gruba, nepromišljena i nepristojna reakcija s dalekosežnim posljedicama. Tko zna što bi se dogodilo da je Mamić bio 28. kolovoza u Zagrebu, 14. veljače u Plzenu ili 22. svibnja u Puli, kada se Bjelica spoticao. No i sada Mamići budno motre na svaki eventualni Bjeličin pogrešan potez.

Bjelica uz pomoć glasnogovornika Alena Lesičkog na neki način kontrolira i konferencije za novinare koje drži podalje od „Mamićevih slučajeva“, sudskih progona i mogućih posljedica za Dinamovu upravu i njegove skupštinare. Čudno je kako baš nikoga ne zanima ništa osim „problematike zadnjeg veznog igrača“, kako Bjelica nema potrebe objasniti način svoje komunikacije s „gazdom na daljinu“ jer bi to svakako bilo vrlo zanimljivo s obzirom na Bjeličine izvanredne komunikacijske vještine.

Sve je to zbog toga da se nekom neopreznom izjavom ili pitanjem ne bi zamjerio Mamiću ili dodatnim informacijama javnost pojačano „zatalasala“. Bjelica očito misli kako mu to ne treba, premda Dinamo nije samo, kako Bjelica kaže, „roster od 31 igrača“. To su i uprava i Skupština i škola mladeži i navijači, pa oni koji uporno pjevaju: „Mamiću s tobom je gotovo.“

Da se Zdravku Mamiću i ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, on bi nakon povratka u Hrvatsku bio odmah pritvoren zbog potvrđene druge optužnice. Neće se vratiti i vjerojatno će mu se u drugoj optužnici suditi u odsutnosti. Nema izgleda da on ponovno dođe na čelo Dinama ili još dugo gospodari iz sjenke.

Vjerovati kako će on srušiti sudstvo optužbom za korupciju, kako će zbog njega izbiti promjene u obliku revolucije, sve optužnice biti povučene i on uzjahati i više nego prije, to je utopija. Ako je Zoran Mamić poslan kako bi pokušao izvući još neki novac u aktualnim transferima, teško će, s „lažnim ugovorima o posredovanju“, proći bez novih posljedica. Mamići iz kluba neće otići dok ih ova ili neka buduća skupština ne potjera. Ali oni još imaju moći potjerati Bjelicu ako im to u nekom trenutku bude odgovaralo.

Upravo sada kad Dinamu ide, valjalo bi razmišljati o danu poslije. Dinamo ne može i neće pobjeći od samoga sebe. Tvrdokorno ustrajati na čekanju, pa što bude, nije rješenje. Važnije je uzeti inicijativu. Nema smisla oklijevati. Poslije neumitnog odlaska Mamića uslijedit će dugo neizdrživo razdoblje svakovrsne suše, gotovo propasti. Nije lako voditi klub. Za to trebaju osobe visokih sposobnosti, ali i jakih drugih pozitivnih svojstava.

Da je više odgovornosti i mudrosti i manje ovisnosti u većem dijelu Skupštine, ona bi odmah razriješila Mamiće i za prvo razdoblje postavila Bjelicu kao vođu struke u svim dijelovima kluba jer je najstručniji i uživa opći ugled te bi to bila bezbolnija premosnica do novih okolnosti nego sve drame koje će kad-tad doći i koje su neizbježne.