Nakon odlaska prijašnje ministrice Nikoline Brnjac u Europski parlament, mjesto čelnog čovjeka Ministarstva turizma i sporta preuzeo je Tonči Glavina (43). Premda će mnogi reći da je tu riječ o dva najzahvalnija resora, jer to su područja djelovanja u kojima smo međunarodno najuspješniji, za onoga tko je voljan zasukati rukave i tu je jako mnogo posla.
Podigli smo nagrade za 50 posto
Premda je u istom ministarstvu sedam godina proveo kao državni tajnik, ali u sektoru turizma, novom ministru nije trebalo mnogo vremena da se snađe i u novom sektoru, pa tako i u smislu publiciteta i javnih nastupa koji mu, očito, idu od ruke, pa je tako već i pri samom predstavljanju sportskoj zajednici ostavio snažan dojam.
– Bio sam dva mandata državni tajnik, a kada sam imenovan ministrom, posebnu pozornost morao sam posvetiti sportu koji volim i s kojim se bavim, izravno ili neizravno, gotovo cijeli život. Pratim naše sportaše i nacionalne vrste i nije mi trebalo mnogo vremena da vidim sve bogatstvo koje sport nudi, ali istodobno i problematiku koju imamo. Bilo mi je jako bitno da s razine Vlade pošaljemo jasan signal svima našim sportašima i kažemo koliko su nam bitni. Praktički, u prvom danu trećeg mandata Vlade krenuli smo s izmjenom pravilnika pa su svi naši sportaši i njihovi stručni stožeri koji su postigli uspjehe dobili 50 posto veću nagradu.
U sinergiji turizma i sporta koja je očita, tko u toj priči ima više koristi?
– Izrazito su komplementarni, a s obzirom na nas kao turističku – ali i sportsku naciju – koristimo se sportom za promociju Hrvatske. Relativno smo mala zemlja po veličini i broju stanovnika, ali i po turističkim i po sportskim rezultatima igramo u mnogo većoj kategoriji. Upravo su nama ti sportaši znatno pomogli, još od samostalnosti države, da se brendiramo kao zemlja koju ljudi istražuju, za koju se zanimaju, što rezultira i iznadprosječnim rezultatima i u turizmu, pa sportašima na određeni način vraćamo dug. I financiramo ih ne samo sa stavki sporta nego i sa stavki marketinga i promidžbe jer jako mnogo aktivnosti sufinancira Hrvatska turistička zajednica.
Izdvajanja za sport sve su veća, no Hrvatska je još uvijek negdje pri europskom dnu prema izdvajanju za sport. Kako to još poboljšati?
– Ovisno o tome koja ulaganja mjerite, možete gledati ulaganje u sport iz perspektive opće države, centralne države ili na neki drugi način. Ulaganja u sport nisu ograničena samo na sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske ili proračuna sustava turističkih zajednica. Ulaganja se realiziraju i na razini županija i gradova i općina. Ako pratite svjetske primjere, mnogo je veći udio koji financiraju županije, gradovi i općine nego što je to kod nas. Bio bih sretan i vjerujem da bi dalo vidljiv rezultat da svi dionici koji sufinanciraju sport prate ulaganja koja ima država. Ne može država samostalno financirati sport, sve saveze koji postoje, ne može potpuno financirati infrastrukturu. Dakle, to je nešto što se mora realizirati s više razina i zato vodimo razgovore sa županijama, gradovima i općinama da se povećaju ulaganja u sport s regionalne i lokalne razine. Mi smo učetverostručili ulaganja u sport. Proračun koji smo usvojili za sljedeću godinu to potvrđuje jer imamo povećanje od nekih 40 posto na razini našeg ministarstva, a velika većina tih sredstava realizirat će se upravo povećanjem ulaganja u sport.
Kakva će biti sljedeća sportska godina financijski?
– Za više od 40 milijuna eura povećali smo financiranje sporta. Osim toga, razgovaramo sa svim ključnim dionicima, ići ćemo u smjeru izmjena i nekakvih zakonskih rješenja s kojima bismo stvorili uvjete da i gospodarstvo znatnije ulaže u sport no što je to bio slučaj do sada.
Kažu da je sport među pet-šest najvećih grana biznisa u kojima se obrće najveći novac pa se za prošlu godinu spominjalo 512 milijardi USD. Je li naše društvo na takvoj razini svijesti da to dovoljno razumije?
– Najveće pomake u tom smislu, što se tiče financiranja, imate u zemljama koje su sport transformirale u sportsku zabavu. Ako motivirate što veći dio gospodarstva da je uz sport, da se sportom bavi u smislu vlasničkih, suvlasničkih ili operativnih načina, stvaraju se prilike i novi prihodi, pri čemu se veliki dio tih sredstava ponovo vraća u sport. Kod nas u velikoj mjeri nedostaje razumijevanje da sport bez biznisa ne može. U svijetu tržišne ekonomije, u kojem se mora stvoriti motiv pravnim osobama da sudjeluju i financiraju, one moraju imati neke direktne ili indirektne pozitivne učinke na svoje poslovanje. Kod nas još uvijek ima dosta tog otpora i čim se pojavi neki investitor ili grupa investitora, to se ne gleda baš sa simpatijama, a to moramo mijenjati. Koliko god mi ulažemo s pozicije države, ali i nižih razina, ako ne nađemo model da iz godine u godinu povećamo iznos koji ulaže gospodarstvo, nećemo imati rezultat koji želimo. Potrebna je promjena svijesti da sport bez biznisa teško može biti uspješan. To je trend u svijetu kojem se i mi moramo prilagoditi.
Ministar se vidljivo zalaže za bolji status klubova u pet ekipnih sportova, a pojedinačni sportovi su ti koji briljiraju na olimpijskoj pozornici. Kako tu pronaći pravi balans?
– Nastojim biti dostupan svima, pa i sami savezi govore da nikad nisu imali toliko prilika razgovarati i operativno surađivati s Ministarstvom. Pojedinačne sportove pomažemo na cijeli niz načina, pa tako i putem financiranja velikih sportskih natjecanja. Tu smo napravili veliki iskorak. Dovodimo u Hrvatsku velika natjecanja koja stvaraju mogućnosti da budu prepoznatljivi i ti manje interesantni sportovi, uvjetno rečeno, koji imaju mnogo manju publiku. Da budu prepoznati od medija i sportske javnosti. Što se tiče financiranja, pa tako i infrastrukture, ne radimo distinkciju. Sportovi s loptom su najbrojniji, više od 80 posto sportaša njima se bavi, no u sve podjednako želimo ulagati.
Sport je dobar "ledolomac"
Posljednjih godina Hrvatska objeručke prihvaća domaćinstvo velikih sportskih natjecanja.
– Veliko povećanje ulaganja u sport, gledano u širem smislu, realizirano je i kroz financiranje takvih događanja. Dovodite određenu strukturu gostiju i stvarate motiv dolaska na destinaciju. S druge strane, upravo ti sportovi dobivaju na vidljivosti. Ako organizirate veliko natjecanje, osim prisustva naših medija, koji tako stvaraju motiv kod mladih, mnogo nam znači kad ga prate i međunarodne medijske kuće. Mi to koristimo tako da upakiramo i turistički segment i Hrvatsku prezentiramo kao zemlju zanimljivu za dolazak. Osim toga, kad god ostvarite veći broj visokih sportskih rezultata, to automatski vuče za sobom veći interes djece i mladih za taj sport.
Koliko je sport za političara dobro pomoćno sredstvo komunikacije?
– Sport može biti jako dobar "icebreaker" u komunikaciji sa svim dionicima, bilo s kolegama na razini Europe i svijeta, bilo da govorimo općenito u društvu. Sport je vječna tema, o njemu se u društvu može uvijek govoriti, a mi, Hrvati, imamo tu priliku i ponos da se u tim razgovorima možemo nametnuti kao netko tko se ima čime pohvaliti.
