Bilo je to prije desetak godina. Jedan od prvih naših razgovora, poslije su nas njezini uspjesi tjerali da se stalno srećemo. Ali slika je ista. Prije fotografiranja izvadila je naljepnicu s imenom sponzora, namjestila je na majicu i tek tada bila je spremna za fotografiranje. Kako prije deset godina, tako i sada. Blanka Vlašić uvijek je ista. Pažljiva, smirena, spontana.
– Oprosti, kasnim sedam minuta, evo me, stižem – nazvala je i ispričala se.
Odmah je novinaru kroz glavu projurilo pitanje koliko bi se svjetskih velikana javilo i ispričalo da kasne sedam minuta. Nekome je to možda mali, nevažan detalj, ali i te kako govori o tome zašto je Blanka velika, najveća.
Kada je stigla, počeli smo razgovarati o svemu pomalo. Šetali smo se Zvonimirovom, prolaznici su nas čudno gledali. Ona suvereno korača, novinar u ruci drži diktafon. Intervju na ulici.
U panici zbog faksa
– Spontano je došla ta ideja o fakultetu. Da me netko to pitao prije mjesec dana, rekla bih da nema šanse. A onda je došla Ivana Brkljačić, polagala je ispite, a ja nisam ni znala da studira. Ispričala mi je kako na sportskom menadžmentu izlaze u susret sportašima. Onda sam shvatila da je to idealna prilika za mene, otišla sam na razgovor. Shvatili su da mi je sport do kraja karijere broj jedan, ali da ću pokušati posložiti sve obveze. Olakotno je bilo i to što predavanja nisu obavezna, i tako sam krenula na fakultet. Evo još jednog izazova za mene, i znam da će mi jednog dana biti drago što sam tako odlučila – rekla je Blanka.
Neće joj biti lako uskladiti sve obveze.
– Znam, ali uspjet ću. Još kad se probudi moj uspavani mozak, koji deset godina nije učio na ovaj način jer nije morao, vjerujem da će to ići. U panici sam, lagala bih kad bih kazala drugačije. Imali smo inicijalni test iz matematike, bio je to stres za mene, ali kad sam vidjela zadatke, shvatila sam da mi i nije sve izvjetrilo iz glave. Sat i pol trajao je test, riješila sam sve zadatke. Uvijek su mi išli matematika i kemija, malo drugačije je s učenjem ostaloga gradiva. Definicije su mi problem, ja bih radije sve rješavala logikom.
Noć je pala na Zvonimirovu, bura je počela puhati, a i previše je bilo čudnih pogleda, pa smo stali u hotelu Lux blizu rive. I dotaknuli se Hrvatskoga olimpijskog odbora.
– Diplomu je uvijek dobro imati. A počašćena sam što je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša kazao da me vidi u odboru – rekla je Blanka.
Najprije u odbor, a jednog dana i predsjednica HOO-a. Toliko je dala hrvatskom sportu...
– Ne znam kako to ide, ali zašto ne. Nisam baš političan tip, ali kad bih došla u tu ulogu, bilo bi to čisto za interese sporta. A politiku bih nastojala zaobići. Kada bih vidjela da se može poboljšati sport u Hrvatskoj, oživiti i oplemeniti, ti bi me procvati veselili. A da ne govorim o djeci koja zaslužuju priliku. Danas djeca ni priliku nemaju. Edukacija stručnjaka, trenera, to mora biti sustav koji prati sportaša od samog početka, a ne da se uključuje kada oni nešto već naprave – iznijela nam je dio svoga predsjedničkog programa.
Kad smo riješili fakultet i postavili je za buduću predsjednicu HOO-a, vratili smo se atletici. Uoči sezone u kojoj je čekaju Svjetsko prvenstvo, a potom Olimpijske igre, odlučila je tijekom zime malo predahnuti.
Treninzi će biti kontinuirani, ali bez natjecanja.
Ni riječi o Karabatiću
– To je bezbolan način da puno napravim za sebe. I nema nikakve panike, ovo je pravi potez. Napravit ćemo dug, kvalitetan ciklus treninga. Ova zima bit će pravi zalet, odluka mi je baš sjela na mjesto, na volej. Važan je taj psihološki odmor, fizički brzo dođem k sebi. Ovo je ulog u bolju Blanku na ljeto – rekla je odlučno.
Do kada će skakati?
– Sve dok mi se bude dalo. Uživam u tomu, osjećam se kao na početku karijere, ove sam sezone u sebi otkrila neke nove stvari, probudila se lavica u meni. Najteže godine su iza mene, puno sam naučila i sada sve to idem iskoristiti. Ne priznajem da sam najbolje dala, najbolje godine su ispred mene, uvjerena sam da ćemo slaviti još puno mojih uspjeha. Imam još asova u rukavu – kazala je Blanka. Za kraj pitanje na koje već mjesecima ne odgovara. O Nikoli Karabatiću. No i ovaj put ostali smo bez odgovora. Idemo dalje, do nove prilike.
Ma ti bi izbacila svoju glupu glavu....