Večernjakov laureat Bojan Bogdanović (26) potrudio se da i s posljednjom utakmicom u prošloj godini opravda to što su mu članovi našeg ocjenjivačkog suda dali najviše glasova u izboru za košarkaša godine u 2015. Igrajući u Orlandu, Bojan je uknjižio 20 koševa, šest skokova i tri asistencije. Bila je to 15. uzastopna utakmica u kojoj je zabio barem jednu tricu, a imao je i jedno impresivno zakucavanje lijevom rukom kroz najveći promet u reketu. A vijest o tome da je drugi put izabran za najboljeg košarkaša Hrvatske dobio je na putu između njegova newyorškog stana u Jersey Cityju i zračne luke.
– S obzirom na to da imamo puno dobrih košarkaša, nije mala stvar biti drugi put izabran u posljednje tri godine. Meni to puno znači.
Zaustavio me potres mozga
Je li mu možda draža nagrada za 2013. kada je bio najbolji igrač četvrtoplasirane reprezentacije na Eurobasketu?
– Bez obzira na to što smo tada igrali polufinale, a ja sam završio u najboljoj petorci Eurobasketa, ova mi je nagrada draža jer ljudima nešto vrijedi to što radim i kada godina baš nije blistava. Doduše, bio sam novak mjeseca za travanj, a imali su moji Netsi i dobrih trenutaka jer smo ušli u doigravanje gdje smo ispali od Atlante nakon niza utakmica na jednu loptu. Zapravo, sve je bilo dobro do Eurobasketa koji je pokvario dojam.
Što je to što su on i suigrači imali 2013., a nisu 2015.?
– Iako ni sada nije bilo problema među nama, tada smo imali bolji timski duh. I 2013. doživjeli smo vrlo visok poraz, ali na početku protiv Španjolske, nakon čega smo se skupili i nanizali niz pobjeda sve do polufinala. I ovaj smo put odigrali jednu takvu utakmicu, no ona se dogodila u osmini finala protiv Češke kada više nije bilo prostora za popravni.
Slike tog reprezentativnog neuspjeha još mu se javljaju.
– Stalno to vrtim po glavi. Previše sam to emotivno proživljavao, toliko sam htio da nešto napravimo, a onda se dogodila ta utakmica protiv Češke u kojoj smo ostali bez energije i elana.
Koliko bi sve izgledalo bolje da nije imao peh s te dvije ozljede? Najprije s gležnjem, a potom i s potresom mozga.
– Mene je to stvarno odveć izbacilo iz ritma. Jest da mi se nakon potresa mozga mantalo i povraćalo, no veći je problem bio gležanj što se vidjelo i po povratku u Netse. Cijelu predsezonu nisam odradio zbog tog istog gležnja.
Uskoro će doći do izbora novog ili, možda, do reizbora starog izbornika, a i Bojan je jedan od onih koji su za to da Perasović ostane za kormilom.
– Ja sam sto posto uz Perasa jer on za to što se dogodilo nije kriv ni jedan posto. Za to smo krivi isključivo mi igrači, a i imali smo previše problema s ozljedama. Meni paše kako on vodi reprezentaciju. Volim takve trenere, on je iskren i otvoren. Sve će ti reći u lice, a i pošten je pri odabiru igrača. Tko se trudi i radi, taj će biti izabran.
Tko god bio izbornik, Bojan će se odazvati, pa tako i sljedeće ljeto kada Hrvatska mora igrati kvalifikacije za EP 2017.
– Neću birati natjecanja. Kad reprezentacija zove, ja sam uvijek tu i igrat ću dok budem mogao.
Premda to tako neće biti od 2017. kada NBA igrači neće moći igrati kvalifikacije, Bojan drži da je još uvijek dobro za reprezentaciju što je on u NBA ligi.
– Dok sam igrao u Europi, imao bih ljeti 20-ak dana slobodno. Volio bih igrati u NBA ligi što je duže moguće jer mi odgovara način života, ali i to što ljeti imam dosta vremena za odmor. No, možda se jednog dana vratim u Europu, recimo u svoj bivši klub Fenerbahçe. Ne bih imao ništa ni protiv toga.
Kaže da ga je život u Istanbulu dobro pripremio za život u "glavnom gradu svijeta".
– U Istanbulu sam živio tri godine i tamo su puno veće gužve nego u New Yorku. O životu ne treba ni govoriti jer New York je najbolji grad na svijetu. Osim toga, ovdje je život klubu organiziran na višoj razini nego u Europi. Na sva putovanja idemo svojim čarterom. Tu nema presjedanja i čekanja letova po zračnim lukama. Parkiram automobil ispred zrakoplova i uđem u njega.
Kako provodi vrijeme na svim tim letovima za Kaliforniju, Arizonu, Teksas, Floridu...
Šarić kasni u NBA
– Najčešće gledam neke TV serije, a ponekad čitam knjigu. Budući da u zrakoplovu imamo sav komfor, pa tako i internet, često sam i na YouTubeu.
Statusom u momčadi Bojan je zadovoljan.
– Mi kao momčad igramo ispod očekivane razine, no ja imam svoju minutažu. U drugoj polovici studenog i početkom prosinca imao sam izvjesnu krizu, no u posljednje vrijeme igram bolje. Ja sam šuter i ovisim o šutovima s vanjskih pozicija, jer ovdje baš i ne igram iz reketa leđima košu kao što sam to činio u Europi.
I dok je on u NBA ligu stigao sa 25 godina, Mario Hezonja to je učinio već sa 20.
– Prva godina svakome je teška, no nakon Watsonove ozljede, Mario je počeo više igrati, a čak ga stavljaju i na poziciju razigravača. Mislim da će pokazati da je svemu dorastao i da će ostvariti odličnu karijeru.
Je li i Dario Šarić trebao učiniti isto pa u NBA otići odmah iz Cibone?
– Mislim da jest, no svatko ima svoj put. Ja sam rano otišao u Real i možda bi sve bilo drugačije da nisam. Što se tiče Šarića, on bio došao u momčad u kojoj bi već u prvoj godini imao minutažu što je rijedak slučaj.