Sunset: Poznata srpska tenisačica

Bojana Jovanović: Kao dijete pobijedila sam tešku bolest i to me izgradilo

Bojana Jovanović: Kao dijete pobijedila sam tešku bolest i to me izgradilo
10.06.2024.
u 21:51
Nikad neću zaboraviti razdoblje bolničkih soba, terapija i strepnje u očima ljudi koji me vole. Prošla sam dvije kemoterapije, dvaput sam ostala bez kose a povratak u školu i potraga za identitetom bili su teški. Dok su se druga djeca bezbrižno igrala ja sam se pitala zašto se to baš meni događa, pričala je srpska tenisačica danas poznata influencerica
Pogledaj originalni članak

Jedan od zanimljivijih panela netom završenog trećeg izdanja zadarskog Sunset Sports Media Festivala bio je i nastup 25-godišnje srpske tenisačice Bojane Jovanović. Neupućenima nije puno toga sugerirao radni naslov njena panela "Za ljubav igre - influencerica donosi tenis novoj publici". No, na koncu je ispalo da ova djevojka itekako ima što za reći. I da je njena životna priča veća pobjeda od bilo koje pobjede na Grand Slamu.

Auditorij u Fortis Clubu Bojana je očarala svojom energijom i pozitivom te je izazvala vrlo snažne emocije. A kako i ne bi nakon ovakve priče koju nam je ukratko ispričala nakon svog izlaganja:

- Kada sam bila djevojčica dijagnosticiran mi je tumor nadbubrežne žlijezde u poodmakloj fazi, neuroblastom. Negdje krajem travnja 2005. godine, bolest se vratila i to u mnogo agresivnijem obliku nego prvi put. Ponovo sam operirana i tada su mi odstranili jedan bubreg i slezenu. Nakon te dvije operacije sam prolazila i dvije kemoterapije nakon kojih mi je kosa otpadala.

A cijela priča, koju su nam prenijele kolegice iz Millenium promocije, išla je ovako:

- U rujnu 2004. krenula sam u prvi razred osnovne škole no vrlo dobro se sjećam da me 6. studenog iznenada zabolio trbuh. Odlazak u Sveučilišnu dječju kliniku Tiršova bio je rutinske prirode i nitko nije mogao niti sanjati s kakvim ćemo se problemom suočiti. Tada su mi dijagnosticirali tumor nadbubrežne žlijezde u poodmakloj fazi, neuroblastom. Iako nisam bila svjesna ozbiljnosti situacije, vrlo dobro se sjećam svojih roditelja koji su bili posve zatečeni iako spadaju u kategoriju stabilnih ljudi. I tada započinje naša zajednička borba protiv teškog i vrlo nepredvidljivog protivnika. Neposredno nakon rođendana sam operirana i prognoze su bile dosta dobre. Negdje nakon Nove godine odlazimo u Budimpeštu na dodatne pretrage i vraćamo se s dobrim rezultatima. Po osmjesima na licima roditelja vidjela sam da su malo odahnuli. Nakon toga smo svaka dva do tri tjedna išli na ultrazvučne kontrole u svrhu preventive.

I sve je išlo kako treba no onda se bolest vratila.

- Negdje krajem travnja 2005. godine, bolest se vratila i to u mnogo agresivnijem obliku nego prvi put. Ponovo sam operirana i tada su mi odstranili jedan bubreg i slezenu. Tek tada započinje teška borba koju ću pamtiti do kraja života. U naredne tri godine prošla sam kroz dva ciklusa kemoterapije i 2007. su mi na Institutu za majku i dijete u Zemunu presadili koštanu srž. Nikad neću zaboraviti to razdoblje bolničkih soba, terapija i strepnje u očima ljudi koji me vole, iako su oni to vješto skrivali. Dvaput sam ostala bez kose a povratak u školu i traženje identiteta u društvu često nije nailazilo na razumijevanje. Dok su se druga djeca bezbrižno igrala ja sam se pitala zašto se to baš meni događa.

U tim danima, kada se od vrlo živahnog djeteta povukla u sebe, najveći oslonac bila joj je obitelj.

- Ljubav, vjera i podrška moje obitelji bile su ključne za moj oporavak. Posebno mi je pomogao brat Ivan, koji je bio moja najveća podrška. Roditeljska ljubav i podrška trajat će zauvijek i zbog toga ne bih dala obitelj ni za što na svijetu.

A borba za povratak samopouzdanja i samopoštovanja bila je dugotrajna.

- Bio je to višegodišnji proces pri čemu ja i danas rješavam neke probleme iz tog vremena. Roditelji su htjeli da promijenimo školu no ja sam rekla da to ne želim i to je bila moja mentalna pobjeda. Jer, bilo bi to bježanje od problema.

Štoviše, Bojana se uhvatila u koštac s tim problemom trenirajući niz sportova (gimnastika, nogomet, košarka, odbojka, tenis) koji su joj zacijelo pomogli u procesu resocijalizacije.

- Istovremeno sam trenirala odbojku i tenis i onda sam se počela sjajno osjećati na teniskom terenu. I zato volim reći da me tenis učinio onom koja jesam.

A Bojana koja jest danas bez ustručavanja priča o svojim životnim bitkama a kroz najveće je prolazila kao dijete.

- Rak je danas tabu, ljudi su uplašeni pričati o tome. Moji roditelji nisu bili za to da ja pričam cijelu priču, moja mama posebno, no ja to činim jer želim svojim primjerom pomoći drugima. Ne mogu ni zamisliti kako je tada bilo mojim roditeljima, ne možeš učiniti ništa a tvoje dijete može umrijeti. Nikad ih nisam vidjela da preda mnom plaču no vjerujem da jesu.

U uvodu njena izlaganja prikazan je video na kojem ona igra tenis s Novakom Đokovićem.

- Novak Đoković mi je puno pomogao sa svojim savjetima, od njega sam dobila puno korisnih savjeta kako za karijeru tako i za život.

Prije tri godine dosegnula je status druge najbolje srpske tenisačice ali je tada zadobila tešku ozljedu lijevog ručnog zgloba. A na se se nadovezala i pandemija koronavirusa što je usporilo njen proboj na WTA listi. A nekako baš u to vrijeme došle su joj i prve ideje oko društvenih mreža.

- Sve je počelo sasvim spontano početkom 2022, kada sam u dogovoru sa svojim teniskim trenerom počela snimati više teniskih videa. To je zapelo za oko velikim teniskim web stranicama poput Tennis Legend, Functional Tenni, Tennis Baseline i drugih. Te su me stranice kontaktirale i pitale mogu li dijeliti moje snimke s tenisa. I tako su moji snimci postali viralni na Instagramu, TikToku i You Tubeu, s milijunima pregleda. Tada mi je Instagram počeo rasti i za otprilike 2-3 mjeseca došla sam do oko 60.000 pratitelja. Od tada se sve nastavilo razvijati i rasti a to je zapelo za oko poznatim tenisačima poput Novaka Đokovića i Janka Tipsarevića ali i drugim sportašima. Tada me kontaktirao Stefan Bojić, naš teniski freestyler koji dugo surađuje s Jankom. Dobila sam tada ponudu da odem na Maldive raditi kao teniska trenerica i trenerica za padel u jednom od najprestižnijih resorta na Maldivima s kojima Tipsarević surađuje.

I tako su joj najnovije zadovoljstvo nastupi na turnirima u padelu.

- Padel sam počela igrati aktivnije prije godinu dana upravo na Maldivima. Odigrala sam nekoliko turnira i sve sam ih osvojila. Želja mi je nastaviti napredovati u tom sportu i uživati u njemu.

Jesu li tenisači koji se prešaltaju na pade u prednosti pred ostalima?

- Imaju prednost možda zbog voleja i smeča, tih tehničkih stvari, no padel je super jer ga možete doći igrati i ako nikad u životu niste držali reket. Za razliku od tenisa u kojem vam trebaju mjeseci da biste nešto odigrali. I zato je padel jedan od najbrže rastućih sportova ikad.

Posebnu ulogu u njenu životu danas imaju društvene mreže u čije opsluživanje je ugradila i znanje s Fakulteta za IT.

- Fokus na završetak studija multimedije i dizajna, kao i ljubav prema tenisu, pomogli su mi da se potpuno oporavim i izgradim borbeni duh. Kroz svoje društvene mreže uspjela sam pak objediniti sve stvari koje me ispunjavaju: tenis, zdrav način života, rad na sebi, putovanja i zdrave životne vrijednosti. Također, pružam motivaciju i podršku drugim ljudima, sportašima i djeci.


 


 


 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.