Nije čudo što je prvi dio sezone ŽKK Split završio na prvom mjestu i bez poraza. Rad u tom klubu podignut je na najvišu razinu, a rijetki su ženski košarkaški klubovi u kojima znanje mlađima prenose oni koji su igrali u najjačim ženskim i muškim ligama na svijetu. Naravno da takav rad donosi rezultate, a o čemu se zapravo radi, najbolje da o svemu govori prvi trener ŽKK Split Boran Grgin koji je uz svog pomoćnika Šimu Vidakovića ŽKK Split doveo do naslova jesenskih prvakinja Hrvatske bez ijednog poraza.
Što kažete na ŽKK Split nakon prvog dijela? Jesenski prvak bez izgubljene utakmice.
Stvarno smo svi u klubu ponosni i sretni zbog ostvarenog rezultata (skor 11-0 + 1-0 u kupu), ali u sportu stvarno ništa nije slučajno. Već smo lani napravili iskorak ušavši u playoff prvenstva gdje smo izgubili od prvaka Medveščaka (s Borović i Burom) s dva poena razlike u prvoj utakmici u Zagrebu i četiri poena u uzvratu u Splitu. Ove smo godine profesionalizirali rad tako da većina igračica dolazi dvaput dnevno na treninge i to se i vidi na terenu. Imali smo bar 5-6 utakmica u egalu i svaku smo uspješno riješili u svoju korist u zadnjoj četvrtini što nam govori da smo bili i fizički i psihički i taktički spremni.
Kako funkcionira stručni stožer, po imenima najjači klupski stožer u Prvoj ženskoj ligi? Što su čije zadaće?
Jako sam zadovoljan stožerom, mislim da svatko daje svoj maksimum, da smo motivirani za rad i da se međusobno odlično nadopunjujemo. Moj je pomoćnik Šime Vidaković koji je napravio fenomenalan posao na kondicijskom planu, a isto tako znamo satima razgovarati o košarkaškoj taktici. Kolege smo po struci (magistri kineziologije), obojica smo dugo godina u košarci tako da smo se našli i na profesionalnoj, ali i na ljudskoj razini. On je sa mnom na večernjim treninzima i na svim utakmicama. Zatim je tu Vedrana Grgin-Fonseca koje je sa mnom na svim individualnim treninzima, a na večernje i na utakmice stiže koliko joj to obveze u mlađim selekcijama dozvole. Ona je voditeljica škole košarke, trenerica kadetkinja i mlađih kadetkinja. Ima ogromno igračko iskustvo koje na svakom treningu prenosi na igračice i to je stvarno zlata vrijedno. Uz liječnika Sinišu Krajinu, koji nam stvarno puno pomaže kod ozljeda i dijagnostike, od ove godine imamo i masera Mirka Stipinovića bez kojeg bi brzi oporavak igračica nakon napornih treninga bio nezamisliv. Još moram spomenuti i dva “vanjska suradnika”, kako ih ja zovem, svoje bivše suigrače i velike igrače, a sada trenere Srđana Subotića (trener kadeta KK Split) i Brunu Šundova (trener kadeta KK Solin). Naime, s njima svake srijede igramo prijateljske utakmice da se cure navikavaju na jači kontakt igrajući protiv košarkaša koji su u pravilu viši i snažniji od njih. Također, Šundov, koji ima iza sebe vrhunske NBA klubove i osvojenu Euroligu s Maccabijem, radi ujutro individualno s našim igračicama pa se često dogodi da na jednoj polovici terena radi Vedrana (WNBA) s bekovima, a na drugoj Bruno (NBA) s centrima što je stvarno rijetkost i u svjetskim okvirima.
Na koji ste se igrački kadar najčešće oslanjali u ovoj sezoni?
Prva petorka koja se isprofilirala u zadnjim kolima je Buzov, Silov, Miše, Perić, Dedić. Moram napomenuti da nam je sredinom polusezone u Francusku otišla Anamarija Škaro koja je do tada bila standardna članica petorke. Ali i vama moram napomenuti ono što i curama stalno govorimo – jedan sportski kolektiv je jak koliko je jaka njegova najslabija karika. Dakle, u nas nema manje važnih igračica, svaka je imala svoju rolu, centri Tomičić i Barać, univerzalna Ivančević, bekovi Vojvodić, Balić te Turić i Brnas koje su baš u zadnja dva kola (Ragusa i Trešnjevka) zabile presudne serije poena i podigle ekipu svojim ulaskom s klupe.
Može li Split do kraja ovako i tko mu je najveći rival?
Ne volim obećavati unaprijed, nisam prorok, ali sigurno ćemo nastaviti raditi najbolje što možemo i baviti se isključivo utakmicom koja slijedi. Sport je nepredvidljiv, a nas čeka još cijeli drugi dio i puno teških putovanja (Osijek, Požega, Slavonski Brod…) i utakmica. Sigurno će doći i porazi, ali imamo veliku želju plasirati se ponovo u playoff kada se zapravo sve i rješava. Tada treba biti u pravoj sportskoj formi. Najveći rivali su nam svakako ekipe koje nas slijede na ljestvici – Medveščak, Zadar, Pula, Trešnjevka. Ali zimski prijelazni rok tek je počeo, nekome stignu jedno ili dva prava pojačanja, nekome važne igračice odu u inozemstvo i dobijemo potpuno drugačiji odnos snaga. Tako da je stvarno nezahvalno išta prognozirati osim da će ovo prvenstvo biti jako zanimljivo.
Vraća li se splitska ženska košarka na velika vrata u vrh Hrvatske jer, prisjetimo se, Split je do sada tri puta osvojio naslov prvakinja Hrvatske?
Dugo nas nije bilo u samome vrhu, što je, naravno, ovisilo i o financijskim mogućnostima. Sada stvarno osjećamo podršku javnosti, novine su nas počele pratiti i bila bi šteta da to ne iskoristimo i ne pronađemo nekog sponzora koji bi nam jamčio dugoročnu stabilnost. To je posebna tema, ali stvarno nisu potrebni neki veliki iznosi da bi grad Split dugo godina imao ekipu u vrhu hrvatske košarke, ekipu u WABA ligi ili u Eurocupu. Također moram spomenuti publiku koja nas ove sezone odlično prati.
Nema nas nigdje u europskim klupskim natjecanjima, reprezentacija se nije plasirala na EuroBasket 2019.
Glavni i osnovni razlog je nedostatak financija. Da svaki klub ima dovoljno novca, imao bi i kvalitetniji roster i samim time bi se podigla kvaliteta cijele lige. Naše najkvalitetnije igračice igrale bi u Hrvatskoj, dolazile bi još kvalitetnije strankinje i sve bi to podiglo zanimanje sponzora, medija i publike za žensku košarku. A kad imaš jaku ligu u kojoj igračice mogu napredovati do najviših nivoa, onda nema problema ni za reprezentaciju. Povećala bi se baza pa bi bilo lakše od stotinjak kvalitetnih igračica izabrati 15 najboljih. Primjerice, mi smo na početku ove sezone morali odustati od igranja WABA lige i/ili Eurocupa, u kojem smo htjeli sudjelovati, ali morali smo odustati isključivo zbog nedostatka novca, tako da se u tome krije glavni razlog trenutačnog stanja.