Joga bonito! Igrajte prekrasno! Promidžbeni slogan Nikea uoči Svjetskog prvenstva vrišti sa svih TV postaja. Tvrtka koja je sponzor najspektakularnije nogometne družine na svijetu, momčadi Brazila, agresivnom kampanjom promovira ono najbolje što je, uz navijače, od nogometa ostalo. Jer nogomet je danas kontaminiran novcem. Nogomet je mašinerija koja okreće milijarde dolara, eura, čega već hoćete. A želite li otići tamo gdje nogomet ima dušu, otiđite u Brazil. Ne na stadione, nego na plaže, na prašnjave ulice favela... Ondje sve postaje jasno. Nogomet jest Brazil. U svom najboljem, romantičnom izdanju zbog kojeg milijuni diljem svijeta u transu promatraju veličanstvenu igru i dive se njezinim sudionicima.
Tisuće uplakanih
I tamo, u Brazilu, postoji svetinja koju svi obožavaju. Kojoj se klanjaju. Nacionalna momčad. Selecao. Prvu utakmicu odigrali su Brazilci 1914. protiv engleskog kluba Exeter Cityja. No, tada nije počeo uzlet nogometa obojenog žuto. Veliko suparništvo između najvećih gradova, Rio de Janeira i Sao Paula, dugo je godina opstruiralo nacionalnu vrstu. Bilo je: Ili mi ili oni. Eksplozija brazilskog nogometa počela je jednim mitskim porazom.
Ta najveća južnoamerička zemlja organizirala je SP 1950. s namjerom da svoju strast prema udaranju lopte pretoči u ekstazu koja će danima trajati na plažama Rija. No, u odlučujućoj utakmici (zbog sustava natjecanja ne možemo reći da je to bio finale) pred 200 tisuća ljudi na legendarnoj Marakani Urugvaj je pobijedio s 2:1. Na stadionu muk. Neki su umrli od srčanog udara. “Maracanazo”, kako je taj (ne)slavni događaj nazvan prouzročio je kaos u Brazilu. Najpoznatiji radioreporter dao je otkaz, promijenjene su i boje dresova reprezentacije. Tadašnja bijela boja dresova zamijenjena je današnjom prepoznatljivom žutom. Sve je tada stalo.
Uspon na tron
No, nakon “Maracanaza” počela je epoha Brazila. Poput feniksa, izdigli su se Brazilci u najveću nogometnu silu. Prije svih kralj Pele, zatim Didi, Vava, Garrincha, Socrates, Zico... Tko bi pobrojio sve legende. Stvorili su ugled koji aktualni svjetski prvaci imaju do danas. I imat će zauvijek. I danas je Brazil jedina zemlja koja je sudjelovala na svim SP-ima, jedina zemlja koja je čak pet puta osvojila naslov najboljeg.
A narod čitavo vrijeme živi s nogometom i za njega. S reprezentativcima je plakao, s njima se veselio. I želi da budu prvi, da budu najbolji. Poraz u finalu SP-a za njih je isto kao da Brazil na SP-u nije ni sudjelovao. Kao izraziti katolici, Brazilci nadahnuće traže u vjeri, no najviše vjeruju u selecao. Od kojega u Njemačkoj očekuju i šesti naslov. Hoće li Ronaldinho, Ronaldo i ostali uslišiti njihove molitve? Vidjet ćemo idućih mjeseci. A do tada: Joga bonito!
Dida brani tragičara Barbosu
Prvi vratar današnje reprezentacije Brazila Dida govorio je o vrataru Moacyru Barbosi, koji je branio u legendarnom porazu od Urugvaja 1950. godine. Dida je stao u obranu tadašnjeg vratara Vasca da Game i “selecaa” kojega su mnogi označili jednim od najvećih krivaca: - Nepravedno je govoriti o Barbosi kao tragiČaru. RijeČ je o velikom vrataru kojem su sve velike stvari koje je napravio zaboravljene zbog poraza na Maracani od Urugvaja. (mš)