Atmosfera vrijedna Lige prvaka na stadionu koji nije vrijedan Lige prvaka. Poanta je to koja se provlačila i na prvom, kišnom domaćem ovosezonskom susretu ligaške faze natjecanja protiv Monaca, a s pravom se nastavila provlačiti i tijekom drugog domaćeg susreta hrvatskog prvaka Dinama u najprestižnijem europskom klupskom nogometnom natjecanju.
"Utakmicu neće obilježiti samo borba na travnjaku, već i specifični uvjeti stadiona Maksimir, koji je daleko od standarda modernih nogometnih arena. Situacija kod zatvorene istočne tribine podsjeća na staru šupu – stare palete, otpad i vozila s ispuhanim gumama", tako je uoči dvoboja pisao renomirani njemački Bild.
Danima uoči dvoboja njemačke kolege su nas u čudu ispitivale kako je moguće da se Liga prvaka igra na ovakvom stadionu. Čudili su se njemački novinari, ali i, koliko doznajemo, ljudi iz same Borussije Dortmund, od visokih dužnosnika pa sve do igrača. Novinari s kojima smo porazgovarali su nas pitali kako je moguće da kao hrvatski novinari od cijele situacije nismo napravili skandal i time natjerali nadležne na promjene, a isto tako su nas šokirano ispitivali kako možemo biti toliko mirni i toliko naviknuti na ovakvu situaciju. Samo smo im odvratili da, koliko god mi pisali i kritizirali, neće to ništa značajno utjecati jer se pisalo desetljećima, a pravih promjena već desetljećima nema.
FOTO Boysi na Sjeveru Maksimira razvili fantastičnu koreografiju, na njoj je poznati motiv
No iako maksimirsko zdanje uistinu nije vrijedno ovakvog natjecanja, ugođaj na stadionu je itekako opravdao prestižno natjecanje u kojem se igrala utakmica. Zapadna i sjeverna tribina su bile dupkom ispunjene. Satima prije utakmice sam šetao oko stadiona i razgovarao s navijačima, i tijekom cijelog tog vremena brojni navijači su očajnički tražili ulaznicu više. Naravno, s druge strane su se oko Maksimira 'motali' i preprodavači, koji su za ulaznicu, primjerice, za zapadnu tribinu tražili 'vrtoglavih' 160 eura. S jednim od njih sam porazgovarao kao da ću kupiti ulaznicu, pa je, kad sam odustao od kupnje, rekao kako im je puno lakše preprodavati nego uoči utakmice Dinama i Monaca kad je teška kiša zalila Zagreb. Kasnije je dodao da se ne boji policije jer se vrlo dobro zna skrivati od njih.
Uglavnom, tribine su se ispunile, a Bad Blue Boysi su bili u svojem uvjerljivo najglasnijem ovosezonskom izdanju. Boysi su znali tko im dolazi u goste. Navijači Borussije su jedni od najpoznatijih i najglasnijih u svijetu nogometa, čak i kad nisu u domaćinskom izdanju na svojem kultnom žutom zidu na Westfalenu. Prvo su poveli iznimno brojni i impresivni korteo prema Maksimiru, a njihova brojnost se itekako dala vidjeti na stadionu. Bila je to daleko najveća posjeta na gostujućoj, južnoj tribini ove sezone, čak i veća nego kad je Dinamu u goste u derbiju stigao Hajduk. Kultni Borusseni, kojih je bilo oko tri tisuće, su bili prilično glasni na jugu, ali uistinu ih se teško moglo čuti pored vrlo dobro vokalno pripremljene domaće navijačke skupine. Tek su na trenutke, dok su Boysi bili između dvaju pjesama, uspijevali nadglasati momke sa sjeverne tribine. Ukupno je na stadionu bilo 20.019 gledatelja.
Najdojmljivija je, pak, sa strane Bad Blue Boysa, bila koreografija s početka utakmice. Bila je to s umjetničke strane jedna od najboljih, ako ne i najimpresivnija koreografija koju je navijačka Dinamova grupa pripremila. Na koreografiju koja je podsjećala na kultni Munchov 'Krik', su se na jedan način i sami nadovezali, stavivši transparent iznad koreografije "Samo luđaci mogu ovo nacrtati", a nakon toga su izvjesili transparent s natpisom "Samo luđaci ti još i vjeruju". I gostujući navijači su pridonijeli kreiranju prilično lijepe navijačke kulise konstantno mašući brojnim velikim žuto-crnim zastavama.
Čak i kad je Borussia u rezultatskom smislu odvela utakmicu na svoj mlin, podrška domaćih navijača se nije mijenjala, ostajala je u najmanju ruku ista. To je ono što ove sezone krasi Bad Blue Boyse u Europi nakon prošle incidentne sezone protkane zabranama. U ovoj sezoni ta slika izgleda u potpunosti drukčije; žestoko i glasno navijanje te fokus na podršci svojoj momčadi umjesto na punjenju redaka i naslovnica neredima. Tako je bilo i na domaćem terenu, a i na dosadašnjim gostovanjima u Münchenu, Salzburgu i Bratislavi. Taj dio, iako bi tako navijači svugdje trebali funkcionirati, nipošto nije zanemariv te ga treba naglasiti i podcrtati. Osim, naravno, pokojeg pirotehničkog sredstva. Slično kao i na početku, navijanje daje dobru sliku hrvatskih klubova, a infrastruktura katastrofalnu.
Očito sam ja glup. Zar ulaznice nisu personalizirane (na ime i prezime)? Kako ih onda preprodavati?