Brazilci u strahu: OI će nas odvesti u bankrot

Peking bi vjerojatno svakih pola godine mogao održati Olimpijske igre. Ako bi tako Partija odlučila. Za London smo znali da će sve biti savršeno i da ćemo pamtiti. Ali što će biti u Riju, prvom južnoameričkom gradu koji organizira najveći sportski spektakl na svijetu? Hoće li brazilski ljepotan doživjeti nakon svega sudbinu kolijevke Igara, drevne Atene koja je 2004. krenula tonuti u recesiju, krizu, dugove... Priču je objavio tjednik Max!

– Prvo treba biti svjestan da brazilska ekonomija, najblaže rečeno, ne stoji dobro. Živimo u recesiji, situacija je gotovo dijametralno oprečna u odnosu na onu kad nam je 2007. dodijeljeno domaćinstvo Olimpijskih igara. Vlada je u travnju redefinirala budžet za OI koji se sad već penje između 10 i 12 milijardi dolara. Zbog toga je sada velika zabrinutost kako će se sve to na kraju odraziti na našu ekonomiju. Da ne spominjemo da je prošlo već godinu dana otkako je završeno Svjetsko nogometno prvenstvo, a mi još ne znamo koliko smo novca potrošili - kaže brazilski novinar Filipe Cury sa SporTV-a.

Nije to nogomet

Ekonomski slom nije jedina poveznica s Grčkom i Igrama 2004. koje se Brazilci pribojavaju. Gotovo zastrašujuće je zazvučao podatak objavljen za vrijeme OI-ja u Londonu 2012. da je čak 21 od 22 borilišta u Ateni propalo, zapušteno, zaraslo u korov. Građani Rija strepe od sličnog scenarija.

– Rio je bio domaćin Panameričkih igara 2007. Većina infrastrukture izgrađene za taj događaj napušteno je ubrzo nakon što su te Igre okončane. Najbolji primjer je dvorana za rolanje. I zato, naravno, da postoji velika bojazan da će se isti scenarij ponoviti. Pošteno govoreći, tako obično i biva – ističe Cury.

Brazilski novinar, koji je šest mjeseci proveo u Hrvatskoj kao specijalni izvjestitelj uoči i za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2014., ističe još jedan detalj. Iako odaje dojam sportske nacije, u Brazil se Olimpijske igre sljedeće godine ne iščekuju ni približno kao lanjski Mundijal.

– Prosječnog Brazilca gotovo da uopće ne zanimaju drugi sportovi osim nogometa. Nogomet je neprikosnoven na prvom mjestu, pa dugo, dugo ništa i onda na drugom mjestu odbojka. Upravo stoga zanimanje za Igre nije ni približno onom za nogometni SP. I to je lako primijetiti, na ulici, po barovima nitko ne priča o Igrama. Možda sljedeće godine, ali trenutačno prosječni Brazilac o tome ne razmišlja.

Bit će spektakl, ali...

Ipak, Cury ističe da svi koji će u kolovozu sljedeće godine potegnuti do Rio de Janeira ili će makar putem TV-a pratiti najveći sportski događaj, mogu očekivati veliki spektakl.

– Bit će to vrlo slično nogometnom SP-u, puno uzbuđenja za vrijeme trajanja samog natjecanja, puno zabave i svega što uz to ide. Ali čim sve završi, sa strahom ćemo gledati na račun i otprilike zaključiti da je bilo i pametnijih načina da se potroši javni novac u kriznom vremenu kao što je ovo – kaže Cury i zaključuje:

– Ostaje nam samo nadati se da ćemo barem prema svijetu ostaviti dobar dojam kao što smo ostavili, vjerujem, kao domaćini nogometnog SP-a. Zaista moramo bar nešto pozitivno izvući iz svega toga.

Svi ti strahovi i nisu bez podloge jer Grci, primjerice, nisu izvukli gotovo ništa pozitivno. Uložili su 2004. tada rekordnih devet milijardi eura u domaćinstvo Igara, pri čemu su porezni obveznici pokrili sedam milijardi, i to bez dodatnih projekata poput izgradnje nove zračne luke i sustava podzemne željeznice. To je ostalo Ateni, no ostatak Grčke ostao je u dugovima čiju goruću kulminaciju već mjesecima pratimo. Naravno, nisu ih samo Igre do toga dovele, ali su pripomogle...