Prijelazni rok je ovog ljeta bio iznimno sadržajan pa je tako bio i dinamičniji nego ikad što se tiče hrvatskih reprezentativaca. Između sadašnjeg okupljanja u rujnu i onog posljednjeg u lipnju čak deset od 23 igrača naše najjače nogometne selekcije promijenilo je svoje klubove. Toliko transfera nije se dosad dogodilo između dva okupljanja reprezentativaca. Najviše transfera među reprezentativcima dogodilo se između okupljanja za Euro 2021. godine i kvalifikacija za SP, između ljeta i jeseni te godine, njih šest.
Mnogi se pitaju hoće li to imati neki utjecaj na igru reprezentacije, no teško je vjerovati da će to imati nekakvog velikog utjecaja jer su naši nogometaši više puta pokazali i dokazali da, bez obzira na svoje klupske situacije, bile one pozitivnije ili negativnije, uvijek daju maksimum za reprezentaciju. To dokazuju i rezultati u posljednjih pet godina, a svima nam je jasno da je Hrvatska u tom periodu postizala znatno bolje rezultate od onoga što je stanje na papiru. Iako nije vjerojatno da će ti transferi odmah imati neki izravan utjecaj na igru vatrenih, oni i dalje nose sa sobom određene promjene i značaj te to ne smije biti zanemareno, a treba naglasiti da praktički svi imaju pozitivne konotacije.
VEZANI ČLANCI
Prva dva transfera koja nam u tom smislu, naravno, padaju na pamet su oni Joška Gvardiola i Matea Kovačića, koji su otišli iz Leipziga, odnosno Chelseaja u redove trenutačno najboljeg svjetskog nogometnog kluba Manchester Cityja. Ne samo da će moći svojim suigračima prenijeti iskustva i zamisli vjerojatno i najboljeg svjetskog trenera Pepa Guardiole nego će njihovo zajedničko igranje u velikom klubu pridonijeti njihovoj uigranosti.
A kad je riječ o uigranosti, definitivno se mora spomenuti i Ajax, koji je ovog ljeta u svoje redove, preciznije u obrambene redove, doveo tri hrvatska nogometaša. Josip Šutalo i Borna Sosa dovedeni su kao vrlo velika i bitna pojačanja, što se posebice vidi u slučaju Šutala koji je već na debiju bio kapetan. Treba definitivno spomenuti i Jakova Medića koji se prvi put nalazi na Dalićevu pretpozivu, čemu je vrlo vjerojatno i pomogao njegov odlazak u nizozemskog velikana iz redova njemačkog drugoligaša St. Paulija.
Uz već spomenutog Šutala, HNL su u želji za napretkom ovog ljeta napustila još tri reprezentativca. Dominik Livaković je Dinamo zamijenio Fenerbahçeom, što neki čak i nisu vidjeli kao napredak, ali zapravo je napredak jer turska liga ipak je znatno konkurentnija nego hrvatska. Luka Ivanušec je otišao u redove nizozemskog prvaka Feyenoorda i već na samom početku pokazao da će biti jedna od glavnih ofenzivnih prijetnji tog velikog kluba, a jedna od glavnih ofenzivnih prijetnji svojeg novog kluba bit će i novi vatreni Matija Frigan koji je iz Rijeke otišao u Westerlo te se već pokazao kao ključni napadač belgijske momčadi.
VEZANI ČLANCI
Veliku želju za napretkom imao je i Lovro Majer, koji je Rennes i francusku ligu zamijenio Bundesligom i Wolfsburgom, gdje sad radi pod budnim okom našeg bivšeg izbornika Nike Kovača te je očito da je Lovro važan dio Kovačeva projekta i plana. Pokazuje to i cifra koja je za njega plaćena budući da je sad treći najskuplji ulazni transfer u povijesti kluba.
Postoje dva transfera vatrenih koja se, bez konteksta, mogu gledati kao da su igrači otišli u lošije klubove, ali gledati samo tako površinski ne bi bilo pošteno. Josip Stanišić je Bayern zamijenio Bayerom iz Leverkusena kako bi dobio što je više moguće minuta i tako se mogao nametnuti i izborniku Daliću, dok je Marcelo Brozović jedino naše ime iz reprezentacije koje je otišlo u Saudijsku Arabiju zamijenivši Inter Al-Nassrom. Međutim, poznavajući Marcela i njegove principe, jednostavno je donijeti zaključak da bi on sebe jednako davao i u jednom, primjerice, Hrvatskom dragovoljcu te jednom Interu tako da će njegova razina igre bez obzira na konkurenciju ostati ista kao što je bila dosad.
VIDEO Trening hrvatske nogometne reprezentacije u Rijeci na stadionu Rujevica