Rukometaši Njemačke silno su željeli u Danskoj osvojiti naslov svjetskih prvaka, baš kao što su to napravili 1978. godine s našim trenerom Vladom Stenzelom. – Kako da osvoje zlato kada ih vodi tek dobri klupski trener Prokop? Njemačka ima velik broj trenera, ali nijednog vrhunskog – rekao je Vlado Stenzel koji ne miruje ni u 84. godini.
Naime, nakon što je bio savjetnik u rukometnom klubu Dubrovnik, danas je savjetnik u klubu Vodice.
Nova su pravila užasna
– Ova nova pravila sasvim su uništila rukomet. Pravilo igre sedam na šest je bezveze. Umjesto da rukomet kao sport napreduje, on postaje dosadan – istaknuo je Stenzel.
U današnje vrijeme sve je više ozljeda...
– Kod mene nikad nije bilo ozlijeđenih igrača. Ovo danas je katastrofa kako se momčadi pripremaju. Važno je dizati utege i biti u teretani. Potpuno krivo. Treba raditi s medicinkama, a ne s utezima. Poludim kada čujem da rukometni trening počinje igranjem malog nogometa – istaknuo je Vlado.
Naravno, pratio je i nastupe hrvatske rukometne reprezentacije.
– Prvo bih istaknuo da nam je veliki hendikep bio izostanak velikog broja kvalitetnih igrača poput Mamića, Marića, Mandalinića, Pavlovića, a na kraju i Cindrića. Nakon što smo pobijedili u prvih pet utakmica, “pojela” nas je euforija. Ne znam zašto je Lino uvođenjem Sliškovića promijenio momčad koja pobjeđuje. Sigurno smo i podcijenili Brazil. Ja bih pripreme za Brazil počeo sat vremena nakon susreta sa Španjolskom. Onda ne bi došlo do opuštanja. Poraz od Brazila donio je kasnije nervozu i znamo sve kako je završilo – istaknuo je Stenzel.
I dok su naši igrači na velikoj cijeni u Bundesligi i uglavnom ih ima gotovo u svim klubovima, hrvatskih trenera jednostavno nema. Trenutačno u njemačkoj ligi nema nijednog našeg trenera. Od 18 prvoligaša njih čak trinaest ima njemačke trenere. Tu su još dva Islanđanina, Španjolac, Danac te Bahtijarević iz Bosne i Hercegovine. U drugoj ligi nema nijednog našeg trenera, a jednog ćemo pronaći tek u Trećoj ligi – istok. Od ove sezone tamo je Sead Hasanefendić.
– Uvijek imam odgovor, ali na pitanje zašto danas nema hrvatskih trenera u Bundesligi nemam odgovor – kaže Stenzel.
Kada je München prvi put bio domaćin rukometu na Olimpijskim igrama 1972. godine, taj je sport lovio veliki zamah u Njemačkoj. Kako je tadašnja Jugoslavija osvojila zlato, Nijemci su odmah bacili oko na trenera Vladu Stenzela, ali kasnije su pratili i zlatne igrače kojima je pružena prilika da budu treneri baš u Njemačkoj.
Tu su priliku prvi iskoristili Hrvoje Horvat i Zdravko Miljak. Godinama je taj dvojac iz zlatne generacije iz 1972. godine radio trenerski posao u Njemačkoj. Horvat se između brojnih klubova najviše zadržao u Coburgu, dok je Miljak ostavio velik trag u Milbertshofenu.
Zanimljivo je da ga je u tom klubu 1990. godine zamijenio Vlado Stenzel i odmah u toj sezoni klub je osvojio njemački kup. U tu generaciju spada i Josip Milković Ćos. Nakon igračke karijere postao je trener u Njemačkoj. Sjedio je na klupi Gunzburga, Schwabinga, Leverkusena i Kiela.
Vlado Stenzel, vjerovali ili ne, ostao je u Njemačkoj kao trener 43 godine, od 1973. kada je sjeo na klupu Essena pa sve do 2006. godine kada je trenirao Mainz. Bio je jako popularan u Njemačkoj, pogotovo kada je kao izbornik Njemačke osvojio svjetsko zlato 1978. godine u Danskoj.
Koje je sve klubove u Njemačkoj trenirao Stenzel? Essen, Shalksmuhle, Dortmund, Bergkamen, Bad Schwartau, Milberthofen, Günzburg, Bobingen, Ingolstadt, Bruhkobel, Bernburg, Wetzlar i Mainz. Stenzel je bio izvanserijski trener – ali i izvanserijski karakter.
Čarobnjak iz Kopenhagena
Suradnja s DHB-om nije uvijek bila prožeta harmoničnim tonovima, a kao izbornik nije se libio ni otvorenih sukoba s njemačkim reprezentativcima. Nezadovoljni njegovim stilom vođenja, neki glavni igrači Njemačke odbili su nastupati za reprezentaciju. Nakon što je Njemačka na SP-u 1978. u finalu u Kopenhagenu senzacionalno svladala favorizirani Sovjetski Savez (20:19), njemački su mediji bili jedinstveni u ocjeni da je takav uspjeh, pravo rukometno čudo, mogao izvesti samo čarobnjak. Stenzel je na klupi DHB-a tako dobio i nadimke koje nosi i danas – “čarobnjak”, odnosno “kralj iz Kopenhagena”.
– Napravio sam selekciju igrača u kojoj je prednjačio strašan šuter iz tog vremena, Erhard Wunderlich. Kada sam došao u Njemačku, mnogi reprezentativci trenirali su tek dvaput tjedno. Od te kaše morao sam napraviti veliku momčad – rekao je Stenzel.
Zavidne trenerske karijere u Njemačkoj ostvarili u još samo Zvonimir Serdarušić, Velimir Kljaić, Sead Hasanefendić i Zlatko Ferić.