Slovenac Branko Tamše (40), novi trener rukometaša PPD Zagreba, u djetinjstvu je trenirao gotovo sve loptačke sportove – odbojku, košarku, rukomet. Bitno je bilo da sport ima loptu.
– Osnovnu školu pohađao sam u mjestu Šoštanj, šest kilometara udaljenom od Velenja. Tamo mi je učitelj bio pokojni Miro Požun koji je kao trener Celja osvojio Ligu prvaka. Bio je u školi još jedan učitelj koji me “gurao” u košarku, no Miro me na kraju privolio da počnem igrati rukomet i njemu sam zahvalan za sve što sam do sada postigao u rukometu. Inače, u Šoštanju je i osnovni rukometni klub Gorenje – istaknuo je Tamše koji je živio s mamom kod bake i djeda.
Svi muzičari osim mene
– Tata je umro četiri dana prije nego što sam se rodio. Mama je dobila posao u jednom dućanu u Šoštanju. Zanimljivo je da sam pohađao i glazbenu školu. Svirao sam klavir i bubnjeve. U mojoj obitelji svi su bili glazbenici, tata je bio muzičar, djed je bio ravnatelj muzičke škole, dok je brat sad ravnatelj muzičke škole. Ali ipak sam više volio loptu pa sam muziku ostavio nekako sa strane. Iskreno, danas ne volim svirati. Zadnji sam put svirao bubnjeve prije dvije godine kada sam s Celjem osvojio naslov prvaka Slovenije. Bio je na fešti jedan bend pa sam malo uskočio na bubnjeve – rekao je Tamše.
S devet godina počeo je ozbiljno trenirati rukomet. Igrao je samo u jednom klubu – Gorenju iz Velenja. U tom klubu proveo je 25 godina kao igrač i trener i baš je jučer bio na proslavi 60 godina kluba.
– Prvo sam igrao desnog vanjskog pucača, a potom desno krilo. Kao kadet i junior osvojio sam s Gorenjem puno pehara. Prošao sam u klubu sve dobne skupine, od pionira do seniora. Igrao sam za reprezentaciju Slovenije u svim mlađim selekcijama. Posebno pamtim kadetsku utakmicu protiv Hrvatske u Labinu 1997. godine kada smo pobijedili s 26:25. Ja sam postigao taj posljednji pogodaka za pobjedu pet sekundi prije kraja. Mi smo prvi put u povijesti kao Slovenija otišli na jedno veliko natjecanje – Europsko kadetsko prvenstvo koje se igralo u Estoniji. Tamo nam je jedna bod nedostajao za polufinale. Inače, za Hrvatsku su tada u Labinu igrali Balić, Sulić, Vori – kaže Tamše.
Za seniorsku momčad debitirao je sa 17 godina.
– U Gorenju sam igrao s puno hrvatskih igrača. Primjerice, igrao sam s Dragom Vukovićem, Vedranom Zrnićem i Alanom Blaževićem. Trenirao me Ivica Obrvan koji me i uveo u svijet trenera. Na kraju igračke karijere, u 30. godini, uzeo me za pomoćnika. U klubu sam usporedo trenirao kadete i juniore. Danas imam 22 godine trenerskog staža. Mogao sam i htio još igrati, ali je Obrvan u meni prepoznao kapacitet dobrog trenera. S Ivicom sam ostao prijatelj, puno sam naučio od njega i sudbina je htjela da se sad nakon duljeg vremena družimo u Zagrebu – istaknuo je novi trener PPD Zagreba.
Najveće trenerske uspjehe do sada postigao je s Pivovarnom Laško. Celjani su pod njegovim vodstvom od 2014. do 2018. godine osvojili pet naslova državnih prvaka i pobjednika kupa. No poraz od Ribnice bio je znak da je došlo vrijeme da se klub i on raziđu.
– I prije utakmice s Ribnicom već sam odlučio da je dosta. I odmah nakon poraza nazvao sam ženu i rekao sam da je gotovo. Htio sam se nakon deset godina stalnog rada malo i odmoriti, a onda je 28. prosinca došao poziv iz Zagreba. Biti trener u PPD Zagrebu za mene je veliki izazov – kaže Branko.
Keku kapa dolje
Zbog Svjetskog prvenstva tek od ponedjeljka na raspolaganju je imao kompletan kadar. Prva službena utakmica na klupi “plinara” bit će ovog vikenda u Skoplju kada zagrebaši u SEHA Gazprom ligi gostuju kod Metalurga. Opet, puno važnija će biti utakmica 10. veljače kada u Arenu dolazi danski Skjern u Ligi prvaka.
– U ovih dvadesetak dana radili smo na puno bržoj tranziciji i puno bržoj igri u napadu. Obrana je bila i prije u redu. Imamo dovoljno vremena do Skjerna da sve posložimo – istaknuo je trener PPD Zagreba.
Pratili ste Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu?
– Odlično je Hrvatska odigrala prvi krug i onda se dogodio Brazil. Šteta. Da je Hrvatska bila kompletna, s Cindrićem i još nekima, bilo bi sigurno polufinale. Bit će Hrvatska odlična sljedeće godine.
Hoćete li postati najuspješniji slovenski trener u Hrvatskoj i tako nadmašiti Kekova dostignuća u Rijeci.
– Keku kapa dolje. Pet godina biti u jednom klubu velik je uspjeh – zaključio je Tamše.
