Obranivši naslov pobjednika Ćosićeva kupa, Cibona je postala rekorderom tog natjecanja s devet osvojenih trofeja, jednim više od Zadra i tri više od stare Cedevite, one koja se odselila u Ljubljanu. No zato je nova Cedevita, ona s dometkom Junior, izborila već drugi finale i u završnici domaćeg prvenstva svakako će biti bitan faktor. Na svoju žalost, cedevitaši u finalu nisu bili faktor jer im to nisu dopustili cibosi koji, treba to reći, objektivno jesu bolja momčad. A i skuplja, dakako, ako se o nekom ozbiljnom novcu, za europske pojmove, u hrvatskoj klupskoj košarci uopće može i razgovarati.
O novcu kad plaće kasne
Zapravo, u hrvatskoj košarci o novcu se govori najčešće kada plaće kasne, a kasne stalno, možda jedino ne baš u Cedeviti Junior. A u Ciboni kasne s četiri mjesečna iznosa igračima, i to je nešto s čime se ljudi koji klub vode, ovog časa najviše član Skupštine Tomislav Šerić, moraju nositi.
– Ljudi koji imaju ugovore trebaju biti i plaćeni po njima i mi ćemo napraviti sve što možemo da to tako i bude. Proces oporavka Cibone traje – kazuje Šerić koji, između ostalog, jednu priliku za spas kluba vidi i u njegovoj privatizaciji.
A izvjesnu financijsku injekciju Cibona će dobiti baš ovih dana u obliku nagrade za pobjednika Ćosićeva kupa koju je obećao sponzor ovog natjecanja SuperSport pri čemu pobjedniku pripada 20.000 eura. Neće baš biti dovoljno za isplatu još jedne plaće cijeloj momčadi, ali bi svakako bilo dobro da taj novac podijele igrači i stožer.
Inače, osim što se suočava s neprestanim financijskim brigama kluba, Šerić se dan poslije osvajanja trofeja suočio i s pitanjem korektnosti poteza Cibonina trenera Josipa Sesara koji je 32 sekunde prije kraja utakmice odradio slavljeničku minutu odmora što su mu suparnici jako zamjerili.
– Razumijem obje strane. Vjerujem da kod Sesara nije postojala loša namjera, no ispalo je nezgodno. Ponijela ga je atmosfera jedne dobre priče.
A ta priča kaže da se još prošlo ljeto nije znalo hoće li Cibona postojati i, ako preživi, tko će za nju igrati jer su klub napustila devetorica vrlo bitnih igrača (Branković, Nakić, Gnjidić, M. Drežnjak, Prkačin, Gegić, Reuvers, Novačić, Vildoza), a iz sastava koji je prošle sezone osvojio dvostruku krunu ostali su samo Majcunić i sadašnji kapetan Radovčić.
No zato su s trenerom Josipom Sesarom, koji je odigrao jako važnu ulogu u sastavljanju momčadi za ovu sezonu, stigli Smajlagić, Perasović, Mesiček, Mazalin, Baković, Ljubičić i Kapusta, a naknadno i Vuković. U međuvremenu je zbog neuklapanja u trenerove vizije otpao slovenski bek Mesiček, no zato je jako dobro u toj viziji zaživio razigravač Borna Kapusta.
A ovaj kreativni branič u finalu je uknjižio 27 koševa (četiri trice) i 8 asista i, uz uvjerljivu pobjedu tima kojeg je predvodio, zaradio naslov najboljeg igrača finala (MVP).
– Prije početka završnice Kupa dogovorili smo se u svlačionici da idemo na sve ili ništa, da svim snagama pokušamo osvojiti trofej. I on nam puno znači.
A kako i ne bi značio kad su dobili barem sportsku zadovoljštinu ako im ona financijska redovito kasni.
– Zbog svega toga što se oko kluba događa morali smo čitati i slušati priče kako kao klub ne zaslužujemo ništa, da Cibona ne bi trebala postojati i slično. U neku ruku to je bilo i podcjenjivanje nas igrača koji smo došli igrati za ovaj klub i to nas je motiviralo.
A zacijelo je demotivirajuće kada vam klub usred sezone duguje četiri plaće. U danima kada se momčad Zadra, koji je u sličnim problemima, počela raspadati, što je to što (n)ove cibose u toj besparici drži na okupu? Kako to vidi Kapusta?
– Istina je, među nama baš i nema igrača koji su imali velike ugovore pa da mogu mirno gledati na kašnjenje plaća. Problem je što ljudi sa strane misle da mi od jedne plaće možemo živjeti ne znam koliko, no tu vrstu problema kada igram ja stavljam sa strane, baš kao i moji suigrači. To što nisi dobio nekoliko plaća ne bi se smjelo vidjeti u tvojoj izvedbi. Oko toga smo se složili, imamo zajedništvo u svlačionici, dobra smo klapa, stalno se družimo, po cijele dane smo zajedno. Pa ja sam u danu više sa svojim suigračima nego sa svojom djevojkom.
Ostao bi do kraja karijere
Je li igrač poput njega došao u Cibonu radi izloga da dalje, da bude vidljiv na košarkaškim radarima ili bi htio i dulje ostati u tom nekad velikom klubu?
– Cibona je klub za koji sam želio igrati od malih nogu i ja bih tu volio ostati dulje vrijeme. Ako s klubom bude sve u redu, meni ne bi bio problem ovdje ostati i do kraja karijere.
A Borna se nije zadržao do kraja momčadske fešte, spontano upriličene u jednom zagrebačkom noćnom klubu.
– Nisam ostao predugo jer me čeka okupljanje reprezentacije i pripreme za pretkvalifikacijske utakmice protiv Švicarske i Austrije.
>> Prosinečki 2018. o svom odnosu s Ćirom koji ga je potjerao iz Dinama: 'Ja sam ti i tata i mama'
osvojen kup je produkt bijednog stanja u našoj košarci...tko drugi ga je mogao osvojiti? Možda Split.. i ovakva Cibona, skrpana od polu-igrača je dovoljno dobra za ovakvu ligu..i to je najveća tragedija