Hoće li Cedevita osvojiti treći naslov uzastopce ili će se Cibona domoći 19. naslova prvaka Hrvatske znat ćemo nakon finalne serije koja počinje večeras u 20 sati, u dvojci Doma sportova. Očekivani je to finale doigravanja u kojem će strateške bitke voditi dvojica bivših suigrača iz hrvatske reprezentacije i Cibone Veljko Mršić (45) i Damir Mulaomerović (41).
– Mulu sam u Ciboni dočekao kao mladog igrača. Igrali smo tri sezone zajedno i ja sam mu bio kapetan, a onda smo iste godine otišli u Italiju, on u Fortitudo, ja u Varese, gdje smo bili suparnici. Kao igrača pamtim ga po tome što je imao pozitivnu drskost. Borio se za sebe, znao se nametnuti – prisjeća se Mršić.
Treneri u dobrim odnosima
A zajedničkih igračkih dana prisjetio se i Mulaomerović:
– Kao igrač Veljo je dobro čitao igru, igrao na inteligenciju, a bio je i veliki radnik. Obojica smo bili izraziti natjecatelji i u tadašnjoj Ciboni svaki je trening bio natjecateljski, što nas je sve činilo boljim. Cijela ta naša Cibona izgarala je na svakom treningu.
Za razliku od nekih bivših okršaja ovih klubova u kojima su se suočavali treneri koji nisu u najboljim odnosima, Mrša i Mula su i danas u dobrim odnosima i ne bi željeli da se ovaj finale igra u bilo kakvim tonovima osim u pozitivnim.
– Ja Mulu poštujem, napravio je puno otkada je došao u Cibonu. Kao trener, dosta je dobro raspodijelio uloge na terenu. Hijerarhija se vidi, a i psihološki radi jako dobar posao – ističe Mršić, dok na istu temu Mulaomerović kazuje:
– Veljko je s Cedevitom u Euroligi pokazao da je jedan od najboljih trenera u regiji.
U raspravama o tome tko je u prednosti, obojica se slažu da je ona na strani Cedevite pa Mršić prihvaća ulogu favorita:
– U Europi smo igrali jače klupsko natjecanje od Cibone, u ABA ligi smo bili bolje plasirani, uvjerljivo smo izborili startnu jedinicu i to nas čini favoritima. No, to je uloga s kojom se treba znati nositi.
Izazivač Mulaomerović na tu temu kazuje ovo:
– Cedevita je u blagoj prednosti jer su kroz cijelo prvenstvo bili prvi, imali su lakšeg suparnika u polufinalu i manje su se potrošili. No, mi smo ispunili ciljeve kluba i finale ćemo igrati neopterećeni.
Osim trenerskog, pred nama je i zanimljiv playmakerski dvoboj između dvojice Amerikanaca – Cedevitina Jacoba Pullena i Cibonina Jamesa Florencea. Zanimljivo je da se ova dvojica Amerikanaca, premda žive u istom gradu, uopće ne druže. Vide se samo na utakmicama, a kada se sretnu, obično u nekom od zagrebačkih šoping-centara, samo se pozdrave.
– Ja nemam običaj družiti se s igračima iz redova najvećeg rivala, pa makar to bio i moj sunarodnjak – ističe Florence.
Pritisak je na cedevitašima
Istog je stava i Pullen, no njemu se ionako ne izlazi van jer svoje slobodno vrijeme najčešće koristi za spavanje.
– Protiv Florencea nikad nisam igrao sve dok nismo počeli igrati u Hrvatskoj. Dobar je šuter, može zabiti iz svakog dijela igrališta, a stalno traži priliku da šutira iz pick and rolla i to je teško braniti.
Pullen smatra da igra Cibone puno više ovisi o igri Florencea nego Cedevitina o njegovoj igri.
– Oni jako puno ovise o Florenceu i Žižiću, a mi imamo 9-10 igrača koji mogu jako dobro igrati.
Tako je bilo i u tri međusobna dvoboja. Florence je uvijek morao više dati da bi Cibona bila ravnopravna.
– Obojica smo skoreri i oba tima ovise o nama. Pullena je jako teško čuvati jer može šutirati, može prodirati i na tebi je da mu sve to pokušaš otežati. Uvijek je miran, izgleda siguran u ono što želi učiniti, nikad izvan kontrole.
Kako god bilo, pritisak je doista veći na ramenima cedevitaša jer s obzirom na ulaganja, sve osim naslova za Cedevitu bio bi neuspjeh, a cibosi već sada slave istek sezone ispunjenih svih ciljeva.
legende????