TOČKA NA I

Ćiro ostaje u Zenici zbog vreće pune dukata, a i nema kamo otići

Foto: Anto Magzan/Pixsell
Ćiro ostaje u Zenici zbog vreće pune dukata, a i nema kamo otići
30.11.2009.
u 09:01
Bila je to godina u kojoj sam najčešće čuo riječ recesija. Bombardirani smo uputama da se moramo mnogostuko odricati, štedjeti, a kako se to u praksi radi, pokazali su nam Slaven Bilić, Dinamo, Hajduk. Naime, oni su se permanentno odricali - uspjeha.
Pogledaj originalni članak

No, bila je to i godina u kojoj nismo doživjeli inflaciju Miroslava Ćire Blaževića.

 Ćiro je, kao toliko puta u tih svojih 75 godina života koliko on stvarno ima, odigrao već viđenu predstavu, pomno uvježbanu pred zrcalom. Nakon što je probudio jednu tek skromnu nogometnu reprezentaciju (BiH) s kojom najmanje svojom krivnjom nije otišao na Svjetsko prvenstvo, jer je Portugal ipak ozbiljna reprezentacija, deset dana se vraćao na 'bis'.

- Laži, koje su servirane da imam tako veliku plaću (750 tisuća eura op.p.), 'slučaj Misimović', mi govore da moram napustiti izbornički stolac!

Ispalio je to pred brojnim novinarima i pobjegao u Zagreb, gdje je tražio svoj mir, a zapravo kao dio scenarija dovukao za sobom njemu sklone kolege iz BiH, koji su imali samo jednu zadaću, a to je vratiti Ćiru u njegov zavičaj.

 Zamjerio se Hercegovini

Travnik, jedno malo mjestašce u srcu BiH iznjedrilo je dvije posebne osobe, koje su obilježile povijest na tim prostorima kroz tri stoljeća. Ivo Andrić, dijete iz katoličke obitelji, po podrijetlu Hrvat napisao je dva remek-djela "Travničku kroniku" i "Na Drini ćupriju" zbog kojih je dobio najveću moguću počast - Nobelovu nagradu za književnost. No i taj sjajni pisac je kroz život lutao: iako Hrvat, deklarirao se kao Jugoslaven kad je došao u Beograd. No, bilježnici povijesti će reći, iako je nobelovac, Hrvati za najboljeg drže Miroslava Krležu, Srbima je veći Miloš Crnjanski, a Bošnjacima je baš sve Meša Selimović. Tako je znameniti Ivo Andrić svačiji i ničiji, a sličnu sudbinu doživljava i Miroslav Blažević.

Naime, dolaskom za izbornika bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije, Ćiro će onako šeretski, kao što zna obećati, reći da će pomiriti tri naroda koja se nakon svega međusobno preziru. Da je politički nevješt, najbolje se vidjelo kad se jednom želio kandidirati za predsjednika Hrvatske. Ispao je u prvom krugu, a dobio je glasove samo svoje šire obitelji.

Da je politički analfabet, pokazao je i u nedavnom primjeru kad je u Širokom Brijegu ubijen navijač Sarajeva. Naime, uspio se u uplesti u međunacionalnu mrežu, Hercegovci su mu zamjerili što ipak mora titrati 'zelenima' iz Sarajeva. Naravno, Ćiro je morao titrati i gazdama iz Sarajeva.

No i to su Ćirine specijalnosti. Znao je da u devedesetima nije mogao voditi "kockaste" bez potpore poglavara, koji je čak jednom i morao rješavati pitanje uvrijeđenog Dražena Ladića.

- Ajde, Dražene, reci predsjedniku da nećeš braniti.

Bio je Tuđmanov miljenik, prijatelj obitelji, vrata na Pantovčaku su mu bila otvorena jer je uvijek imao neku lijepu riječ koju je dr. Franjo volio čuti. I sa Srbima je nekako znao izaći na kraj. Naime, prije 25 godina je koketirao s Crvenom zvezdom, ne skrivajući da bi sjeo na klupu 'crveno-bijelih'.

Danas je dobar s Miloradom Dodikom, koji je javno rekao da za BiH navija samo kad igra protiv Turske. Naime, Dodik je pomogao u rješavanja slučaja Misimović. Naime, jedan od rijetkih nogometaša Srba u BiH reprezentaciji, kojeg je Ćiro optužio nakon Portugala da ga je izdao, te mu nije vjerovao da je stvarno bio ozlijeđen uoči zeničkog uzvrata s Portugalom.

Dakle, nakon turbulentnih desetak dana, u kojima je Ćiro uspio natjerati bošnjačke novinare koji su živjeli u Zagrebu da se na kraju ipak vrati u Zenicu. Ćiro, je naravno, teatralno, kako on to najbolje zna, nekoliko dana čekao sve informacije, opipavao bilo svih važnih čimbenika, pomirio se sa Srbinom Zvjezdanom Misimovićem uz pomoć glavnog šefa iz Banje Luke. Na kraju je odlučio onako kako se i očekivalo, da će i sljedeće dvije godine voditi Džeku, Ibiševića i ostale kompanjone u kvalifikacijama za Euro 2012.

Ćiro, koji je jednom bio brončani vitez, koji je 1982. godine s Dinamom proizveo 'plavu' revoluciju, na kojoj će mu svaki Dinamov navijač vječno biti zahvalan.

 Da ga zapamtimo po uspjehu

No tata je ipak više puta tugovao, nego slavio. Naime, niz je presudnih utakmica koje je u karijeri znao izgubiti. U Zenici će ostati i zbog toga jer u toj vreći još uvijek ima dukata, a iskreno Ćiro u ovom trenutku nema ni dobru, atraktivnu ponudu, zapravo nema kamo otići.

U posljednjim godinama karijere, ipak bih volio da mogu napisati kako se Ćiro odmaknuo od politike i dohvatio Euro 2012., kako bismo ga ipak zapamtili po - uspjehu!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

RA
ramirna
09:03 01.12.2009.

briši, briši brisat ćeš ti traktorom

OB
-obrisani-
09:32 30.11.2009.

Čiro je legenda i majstor promocije i propagande. On zna i može iako je ostario. Da on vodi Hrvatsku dečki bi igrali na SP 2010 a ovako čete Hrvati i Bosanci zdušno navijati sa nas Slovence i Srbe.

GA
garincha
14:58 30.11.2009.

Ako je i od Floka-previse je!