Okrutna, neumoljiva 2020. godina odnijela nam je još jednoga nogometnoga velikana, bivšega hrvatskog izbornika i slavnoga trenera, 87-godišnjega Otta Barića. Nogometnog romantičara, zanesenjaka, fanatika koji je u dušu poznavao svakoga svoga igrača i nepogrešivo mu pronalazio žicu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Brojni će nogometaši posvjedočiti da im je Otto Barić bio najbolji trener kojega su imali. Jedan od njih je Srđan Mladinić, Dinamov igrač u šampionskoj sezoni 1996./1997.
- Mislim da mi je Otto Barić najviše dao. Kad je došao, prvih 15 dana držao je mitinge u svlačionici po 45 minuta. Ali, zato je sastanak prije utakmice trajao pet minuta. Kod njega se sve znalo. Znao mi je reći: 'Što ću ja tebi, Mladiniću, dovikivati na terenu pred 30 tisuća ljudi, na sto metara udaljenosti. Ako se mi pogledom ne razumijemo, ti nisi pravi igrač, ja nisam pravi trener.' A danas su svi treneri pokraj aut-linije. Niti jedan nije opušten, previše su 'unutra', previše govore igračima. Pa nisu to pioniri! - ispričao nam je Mladinić.
Otto Barić proglašen je za najvećega stranoga trenera austrijskoga nogometa. Dva je austrijska kluba doveo do europskih finala; 1985. Rapid i 1994. Casino Salzburg. Otto je bio austrijski prvak s tri kluba: Wacker Innsbruckom 1971., Rapidom 1983., 1987. i 1988., te sa Casino Salzburgom 1994. i 1995. godine.
- Dok je bio trener Rapida, Otto Barić dolazio je 1982. na Dinamove utakmice u Zagreb. Tada nisam ni znao da je dolazio radio mene, ali sam znao da je on trener kojemu uvijek trebaju 'još dva igrača' – prisjetio se legendarni Dinamov igrač Pero Bručić i nastavio:
- Vlatko, Ćiro i Otto treneri su uz koje sam najviše bio vezan. Otto je bio izvanredan stručnjak i čovjek. S njim najviše pamtim Rapidov uspon prema finalu Kupa pobjednika kupova 1985. godine. U četvrtfinalu smo od Dynama izgubili u Dresdenu 0:3, a u Beču je bilo 5:0 za nas! Na žalost, u finalu protiv Evertona nisam igrao zbog žutih kartona.
Otto Barić od 1999. do 2001. bio je izbornik reprezentacije Austrije, za koju su u to vrijeme nastupala trojica Hrvata, Vuković, Vastić, Kocijan, a Hrvat mu je bio i asistent, Slavko Kovačić.
Otto Barić vodio je hrvatsku reprezentaciju od 2002. do 2004. godine, kroz teške, dramatične kvalifikacije za EP, u kojima je u doigravanju izbacio Slovence i doveo nas na završni turnir. Na Europskom prvenstvu 1996. godine bio je pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije Miroslava Blaževića.
Ćiro je sinoć bio duboko pogođen odlaskom starijega kolege.
- Naša relacija bila je prijateljska i uz Otta me vežu najljepše uspomene. Ne, mi nikada nismo bili suparnici, nego kolege, i imali smo golemo međusobno uvažavanje i respekt. Barića sam smatrao velikim trenerom, što je on dokazao svojim rezultatima u Austriji – kazao nam je ožalošćeni Blažević.
Kako ste se odlučili Barića uzeti za pomoćnika 1996. godine?
- Doveo ga je Vlatko Marković. Otto je tada pristao biti u mome stožeru kako bi preuzeo reprezentaciju u slučaju da se ja razbolim. Inače, bio je lojalan i korektan suradnik – dodao je Blažević.
Otto Barić spada među su najveće trenere naših prostora, uz Ćiru, Ivića, Jozića, Dalića... No, samo je Ivić od njih izabran među 50 najboljih na svijetu. Otto je to u prošlogodišnjem intervjuu Večernjaku ovako to prokomentirao:
- Ivić je bio najbolji, ali ne čitavu svoju karijeru. Onda, kad je preuzeo Hajduk, s Peruzovićem, Žungulom, Juricom Jerkovićem... Ivić je bio izvrstan. Ali, poslije se maksimalno komercijalizirao. Bio je primjerice prije mene u Fenerbahçeu, proveo ondje samo 3-4 mjeseca. Da je on sve što je znao primijenio u Feneru i kupio pet vrhunskih igrača, napravio bi
novi Hajduk u Istanbulu – kazao nam je tada Barić i prisjetio se još jedne anegdote s Ivićem.
– Moj Salzburg igrao je protiv Sportinga u Kupu Uefe. Došao sam ga gledati u Lisabon, imao je osam reprezentativaca, bio jači od Benfice i Porta. Igrali su protiv Ivićeva Porta. Izgubili su 0:1, a trebalo je po šansama i po igri biti 6:2 za Sporting. Poslije utakmice našao sam se s Ivićem u jednom lisabonskom hotelu i on je meni tumačio da su oni dobro igrali taktički u toj utakmici. Nije bio realan, jer Sporting je bio bolji za klasu. Mi smo prvu utakmicu od Sportinga izgubili s 0:2, a u uzvratu je bilo 3:0 za nas! Bobby Robson bio je tada trener Sportinga, Mourinho mu je pomoćnik, a mi smo ih “spičkali”. I obojica su morala otići.
Otto Barić tom je zgodom za VL izabrao idealnih 11 igrača koje je vodio u karijeri. To su: Ladić (Dinamo), Šimić (Dinamo), K-H. Förster (Stuttgart), Weber (Rapid), Kriess (Wacker), Bručić (Rapid), Kranjčar (Rapid), Panenka (Rapid), Okocha (Fenerbahçe), Krankl (Rapid), Halilović (Rapid).
Ćiro laže po običaju! Sad drobi da ga je smatral velikim trenerom (intimno je to sigurno priznaval) i to zbog rezultata u Austriji a živo pamtim kad ga je po novinama (i ovim!) omalovažaval upravo zbog "te njegove austrijske seoske lige"! Da, ovo je blebnul lik koji je karijeru napravil u Švicarskoj!!!!!! 70x slabijoj ligi od austrijske! I to je upućival treneru, koji je DVAputa igral europska finala, s različitim klubovima i to iz seoske skijaške lige! Ćiro, sram te bilo!