Uz europskog karataškog prvaka Anđela Kvesića i svjetskog prvaka u obaranju ruke Rina Mašića, za najboljeg sportaša glavnog nam grada u 2024. godini proglašen je 24-godišnji Ivan Bertić, 192 centimetra visoki aktualni svjetski prvak u kik-boksu te prvak Europe u kik-boksu i tajlandskom boksu.
Ivan je član dvaju zagrebačkih klubova, Škorpion (kik-boks) i Taksin (tajlandski boks), ali živi u Sobočanima, kraj Kloštar Ivanića.
– Ovdje u Sobočanima na svom ranču živi i Ivica Kostelić, moj slavni suseljanin, za kojeg ja znam, a nadam se da će i on, ako već nije, zahvaljujući mojim rezultatima saznati i za mene.
Baš sam "kalao" 10 metara drva
Naš ga je poziv zatekao u obavljanju obiteljskog posla.
– Ipak sam ja sa sela i moram pomagati obiteljski proračun. Prvo smo se bavili poljoprivredom, a od mojih srednjoškolskih dana pripremamo ljudima drva za ogrjev. Puno je starijih ljudi koji sami ne mogu u šumu pa oko toga pomažem ocu. Eto, iz prve vam se nisam javio jer sam morao "kalati" deset metara drva.
Odnedavno je i zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova.
– Određeni broj nas sportaša dobio je ugovor s MUP-om i tako nam je omogućeno da se bavimo vrhunskim sportom, da smo usredotočeni samo na to.
Svoje borilačke početke opisao je ovako.
– Kao klinac htio sam trenirati taekwondo, no kako u Ivaniću takvog kluba nije bilo, počeo sam zarana, sa šest godina, trenirati kikboks. Sa sedam sam se već počeo boriti, a prvi put sam za reprezentaciju nastupio 2012. na jednom kadetskom natjecanju.
Odakle jednom seoskom klincu želja baš za borilačkim sportom?
– Oduvijek sam naginjao malo ekstremnijim sportovima. Volio sam se hrvati s dečkima, i u vrtiću i u osnovnoj školi. Uvijek sam bio za borbe, ali ne i nasilan. Nisam se tukao s vršnjacima, ali sam bio življe dijete.
Kad smo ga pitali za najveće uspjehe, počeo je nabrajati.
– Prije dvije godine bio sam svjetski U-23 prvak u tajlandskom boksu, a prije toga i europski U-23 prvak. Već i prije nego što sam napunio 23 godine prešao sam u seniorsku konkurenciju jer sam htio veće izazove. Lani nisam ništa osvojio, no ove godine bio sam treći na Svjetskom prvenstvu u tajlandskom boksu, ali i prvak Europe u toj borilačkoj disciplini. U kik-boksu sam prvi put na najvećim natjecanjima nastupio 2021. kada sam osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu. Godine 2022. osvojio sam europsko, a lani i svjetsko zlato u kik-boksu. A ove sam godine obranio naslov prvaka Europe.
A da bi se sve to moglo ostvariti, valja imati i arsenal ubojitih tehnika.
– Najjače su mi oružje "kickovi" odnosno udarci nogom, a najdraže mi je kada pogodim nekoga u glavu "high-kickom". Za razliku od mojih uzora Mirka Filipovića i Mladena Brestovca, koji su ljevaci pa stoje u kontragardu, meni je udarno oružje desni "high-kick" kojim sam ove godine izborio dva nokauta. Mi Hrvati volimo obarati "high-kickovima".
A u pripremi savršenog "high-kicka", nakon kojeg kod protivnika nestaje i slike i tona, važno je pronaći dobru distancu i pogoditi tajming.
– Teško je očekivati da će to biti prvi udarac koji će ti proći. Prvo moraš pročitati protivnikove kretnje i vidjeti kako reagira na tvoje napade, a najviše volim "high-kickom" presjeći njegov napad, pogoditi ga iz kontre.
Važno je, kaže Ivan, i skrenuti protivniku pozornost na druge elemente obrane.
– Radim jako puno "low kickova" i "middle kickova" i to mi je najrazorniji udarac pa je tako i nastala ona slika s nedavne priredbe Gloryja kada su protivniku rebra bila potpuno plava. U slučaju da protivnik ne spušta ruku s glave, ja ću nastaviti udarati po nogama i tijelu sve dok ne spusti ruku, a tada gađam glavu. A nerijetko gađam i ruku koja, kada je dobro pogodiš nekoliko puta, oteža i tako se akumulira šteta. I dok je u amaterskom kik-boksu bitno poentiranje, u profesionalnom je važna šteta koju si nanio protivniku.
A Ivana itekako zanima i profesionalni kik-boks koji je znatno dohodovniji od amaterskog.
– Za sada sam u poluteškoj kategoriji jer mi je radna težina 95 kilograma, a većina najboljih profesionalnih teškaša ima više od 120 kilograma. Kada bih na njih krenuo sa svojih 100 kilograma, to bi bilo premalo pa mi je zato lakše skidati nego nabiti 15-20 kilograma funkcionalne mase što je proces koji traje nekoliko godina.
Pitali smo ga i kako se osjeća kada vidi da nekoga, nakon njegovih udaraca, iz ringa iznose na nosilima. Jave li mu se možda podvojeni osjećaji? Je li primjerice radostan što je sve efektno završio, a zabrinut što će biti s protivnikovim zdravljem?
– Znate što, u ringu vam je uvijek "ili on ili ja", tko će koga skinuti. To je preživljavanje. Dakako, kada nekoga pobijedim, uvijek se nadam da će s njim biti sve u redu jer ga ne doživljavam kao neprijatelja nego kao suparnika.
Zanimalo nas je kako ide proces izgradnje otpornosti na udarce?
– Poslije svakog treninga radimo još i vježbe snage vrata kao što su most ili pak neke izometrijske kontrakcije. Jer vrat je taj koji glavu čuva. Kod primanja udaraca jako je važno gledati u taj udarac pa, kada ga vidiš, stegnuti vratne mišiće. Tada to neće biti nokaut. Bitno je gledati udarce jer nokauti padaju od udaraca koje ne vidiš. Biti hrabar u ringu znači i ne žmiriti kada udarac ide prema vama.
Nikad ne udaram ilegalno
Je li ikad razmišljao o borbama po MMA pravilima?
– Razmišljao jesam, ali držim da to nije za mene jer bih morao utrenirati nove borilačke tehnike. Nikad ne reci nikad, no meni je kik-boks najljepši borilački sport. Osim toga nisam ni sklon "trash-talku" kakvog u slobodnoj borbi ima sve više, a mi u kik-boksu smo stara škola. Doduše, dok se u kik-boksu ne pojavi netko lajav poput Conora McGregora naš sport neće ostvariti takvu popularnost.
Kad smo već kod različitih tehnika, koliko mu treba vremena da se pripremi za neko natjecanje u kik-boksu ako je prethodno nastupao u tajlandskom boksu?
– Potrebno je jedno mjesec prilagodbe da vam ne pobjegne neka zabranjena tehnika. Recimo, za razliku od tajlandskog boksa, u kik-boksu nema udaraca laktovima, nema hvatanja protivnikovih nožnih udaraca i rušenja, nema udaraca u leđa i potiljak. Bez obzira na miješanje disciplina, srećom, ja nikad nisam napravio ništa ilegalno.
>> Brončani vatreni otpisan je u klubu. Dinamo ga želi dovesti, ali postoji jedan problem
