Naš HNL je u ovom trenutku na 19. od mogućih 55 mjesta na Uefinoj rang ljestvici nacionalnih liga u Europi. Uoči početka ove sezone pisao sam tekst u kojem stoji poanta da je ostatak naše velike četvorke ostao u Europi dužan opravdati teze o kvalitetnom HNL-u, jer HNL je zaista po svim parametrima na papiru minimalno među Top 15 europskih liga.
Ispred hrvatske lige su lige poput danske, srpske, norveške, i češke, a kad uzmemo u obzir da je Dinamo u posljednje četiri godine u Europi napravio daleko više od bilo kojeg kluba iz navedenih liga, dolazimo do zaključka da Osijek i Hajduk uporno spuštaju taj hrvatski koeficijent (Rijeka je čak i uspjela odraditi nekoliko dobrih europskih sezona).
Ako hrvatski klubovi nastave ispadati u europskim natjecanjima od momčadi poput Kizilžara koja se u kazahstanskom prvenstvu bori za ostanak, ne samo da nećemo pričati o nekom pojačavanju koeficijanta, nego se ne treba čuditi ako po tom koeficijentu padnemo u donji dom Europe, rame uz rame ligama poput azerbajdžanske, kazahstanske, luksemburške, litavske, moldavske i kosovske.
Ipak, ne možemo očekivati da će Dinamo baš svake sezone doći do četvrtfinala Europske lige ili parirati najjačima u Ligi prvaka.
Zapravo, jedino su Dinamove vanserijske izvedbe razlog zašto HNL već nije u rangu tih poluamaterskih liga. Da budemo precizniji, kad uzmemo u obzir period od posljednjih pet godina (po kojem se i računa koeficijent), Hrvatska bi umjesto 27.150 bodova na ljestvici prvenstava imala tek nešto više od 10.000 bodova, što bi nas stavilo u rang s maloprije spomenutim ligama. Hrvatska bi tada bila na 34. od mogućih 55 mjesta, 15 mjesta niže nego što je sad. Samo su bjeloruski klubovi skupili manje bodova za koeficijent ove sezone od hrvatskih klubova.
Uporno sam u proteklih godinu dana pisao o tome kako je HNL jači nego ikad jer bi po kvaliteti igrača na papiru tako trebalo i biti, pa čak se tako i doima dok se gleda domaće prvenstvo. Međutim, ovaj Osijekov debakl protiv Kizilžara, kao i one recentne Hajdukove sramote protiv Gzire i Tobola, ne dozvoljavaju nam govoriti ikakve hvalospjeve o našem klupskom nogometu.
Koliko god puta Dinamo svladao moćne europske klubove poput Tottenhama, Seville, West Hama i Atalante i učinio hrvatsku publiku ponosnom, naši ostali klubovi daju maksimum da nam te pobjede makne iz sjećanja i da sramote svakog Hrvata koji voli nogomet i naše klubove, jer svaki normalan i stabilan Hrvat će navijati za sve naše klubove u Europi, bez obzira na to za koga navijao u HNL-u.
Sada se opet moramo moliti da Dinamo i ove sezone napravi neko europsko čudo. Ne kako bi se hrvatski koeficijent podignuo na mjesto na kojem treba biti, nego samo kako se ne bi drastično srozao. Nažalost, nema tu uljepšavanja, žalosno je, tužno i sramotno da smo u ovoj situaciji, a još nismo ni u kolovozu. Izgleda da je ostati u Europi do Velike Gospe sada uspjeh za većinu hrvatskih klubova iz vrha, a do prije dvije-tri godine to je bila uvreda.
Dinamo je jedini ozbiljan klub u HNLu, sve ostalo je šaka jada koja dinamu otežava borbu za titulu jer se dinamo bori i u EU natjecanjima i domaćoj ligi, ali to je sve od njih