Mateo Barać (25) u bečkom Rapidu zadnjih tjedana igra u sjajnoj formi. U zadnja tri kola, dvaput je bio strijelac u austrijskom prvenstvu i, logično, u momčadi kola. Ovaj stasiti, 193 centimetra visoki Sinjanin, sjajno se snašao u jednoj od institucija austrijskog nogometa. Doduše, razgovor smo morali početi pričom o porazu koji je bečki Rapid doživio u austrijskom kupu. Protiv Salzburga, trenutačno najbolje austrijske momčadi, izgubili su 1:2 i to u produžecima. Doslovce u zadnjim sekundama prije isteka 120. minute.
– Nismo imali sreće. Šteta, jer smo pružili dobru partiju protiv objektivno boljeg protivnika – počeo je Barać.
Takvi porazi znaju teško pasti, razarajuće djeluju na samopouzdanje momčadi.
Navijači prepoznaju
– Uglavnom da, no važno je da su navijači pozitivno reagirali. Vidjeli su da smo dali sve od sebe. Nama ova utakmica sigurno može podići samopouzdanje, unatoč porazu...
Teško da je moglo ispasti drukčije jer je Rapid u produžetke ušao bez dvojice isključenih igrača.
– S takvim deficitom očito nismo mogli više. Iako, nedostajalo nam je svega nekoliko sekundi da odemo u jedanaesterce. Moglo je biti svega. No, oni su uigrana momčad, čvrsta i dominantna u našoj ligi. Ali naša izvedba u toj utakmici bila je i više nego solidna. To su i naši navijači prepoznali. Uostalom, jedva su nam zabili taj drugi pogodak.
Koliko ste vi zadovoljni svojom izvedbom?
– Zadovoljan sam. Uvijek može bolje. No, baš sam u periodu u kojem rastem formom. Neopisivo sam sretan zbog toga. Valjda je došlo vrijeme da naplatim sav dosadašnji trud.
Austrija mu očito paše.
– U zadnjih mjesec dana zabio sam dva pogotka. No, više od toga veseli me što igram zaista jako dobro. Odlično se osjećam, sve je posloženo... Vjerujem da će to biti i još bolje – naglašava Barać i dodaje:
– Nakon godinu i pol dana provedenih u Austriji, to je valjda i logičan rasplet. Prošlo je ono vrijeme početne prilagodbe, na grad, malo drukčiju kulturu života, suigrače... Sve je prošlo sjajno, usvojio sam i njemački jezik.
Snalazite se s njemačkim jezikom?
– Jednom tjedno imam instrukcije. Sve lakše se sporazumijevam. Razumijem većinu stvari na njemačkom, samo dok Austrijanci govore sporije.
Koliko je nogometni stil bitno drukčiji od, primjerice, onog u Hrvatskoj?
– Nema tu prevelike razlike. Ako, naravno, izuzmemo Salzburg koji je poput Dinama. Dok smo mi, recimo, kao Hajduk. Liga je, inače, jako dobra. O infrastrukturi i uvjetima ne treba posebno pričati. Ipak je ovo uređena država. Uostalom, austrijski klubovi stalno rastu. Dokazuju to i njihove europske utakmice u zadnje vrijeme.
Što bi bio Mateov iskorak na osobnoj profesionalnoj razini?
– Lijepo mi je u Beču. Važno je da dobro igram. A u perpsektivi, što dođe. Ako me pitate, nekakav imperativ bila bi jedna od Liga petice. No, jasno je da to još moram čekati, važno je imati igrački kontinuitet. Ne sumnjam da ću opet privući pozornost velikih klubova – naglašava Mateo.
A velikani su za ovog dečka zainteresirani već nekoliko godina. Njegova igračka zrelost jasna je garancija da bi u perspektivi koristio i nacionalnoj vrsti. No, on je, za sada, koncentriran na Rapid.
– Rapid u Austriji ima najveću povijest. U Beču je najviše naših navijača, puno više nego onih Austrijinih. Sve je u zelenom. Ljudi te prepoznaju na ulici, žele se fotografirati s nama, baš se vidi da vole klub...
A kakvi su navijači kad Rapid gubi?
– Nisam imao nikakva neugodna iskustva. Imaju dosta strpljenja, čak i kada povežemo nekoliko lošijih izvedbi. Čak i nakon ovog zadnjeg poraza protiv Salzburga, oni su nas podržali. Vidjeli su da imamo pošteni pristup. Naši navijači su žestoki, no imaju normalan pristup.
Koliko se teško bilo prilagoditi na austrijsku, bečku, kulturu života?
Ima i tu šnicli...
– Nema bitne razlike, ima i tu šnicli... Lako se priviknuti na visoku kvalitetu. Malo mi se bilo teško priviknuti na gužve. Samo je malo skuplje nego u Hrvatskoj. Ali zato je super osjećaj vratiti se kući, u jeftiniju Hrvatsku – smije se Barać.
A dok ne dođe u rodni Sinj, u Beču će se družiti s prijateljima s naših prostora.
– Logično je, pa i zbog te jezične barijere. Izlazimo po našim kafićima i restoranima...
Prati zbivanja u HNL-u.
– Posebice Osijek i Hajduk, moja dva bivša kluba. Žao mi je zbog Dina Skendera. Šteta što nije imao više vremena. Nadam se da će Osijek nastaviti rasti. Jer, mjesto mu je u vrhu hrvatskog nogometa.
A Hajduku?
– Meni kao Dalmatincu nije lako govoriti o Hajduku. Uvijek prevladaju emocije. Čini mi se da se stvari u Hajduku mijenjaju nabolje. Sretan sam zbog toga. Nadam se da će Hajduk ostati na vrhu i vratiti se na staze stare slave. Iako, svake godine dogodi se pad. Da se razumijemo, sretan sam i zbog Dinamovih uspjeha u Europi. To samo znači da će naši klubovi i igrači imati bolji status u Europi.
Je li ga iznenadio Dinamov furiozan početak u Ligi prvaka?
– Sjajna je spoznaja da je Dinamo i ove sezone napravio europski iskorak. Vjerujem da će i hrvatski derbiji sada bolje izgledati u budućnosti. Sjajna je to stvar za naš nogomet.
>>> Pogledajte atmosferu na Etihadu
Druzi se sa ljudima sa ovih prostora !!di su ti prostori?njemci i austrijanci govore njemacki pa ne upotrebljavaju OVI PROSTORI!!! SVASTA