Deset razloga zašto je HNL najkvalitetniji u svojoj povijesti

Ako niste detaljno iz kola u kolo pratili događanja na terenima Prve hrvatske nogometne lige, možda ste se iznenadili kad ste u nekom članku, komentaru ili na nekom druženju s prijateljima čuli ili pročitali rečenicu da je HNL bolji i kvalitetniji nego što je ikad bio u povijesti. Ti ljudi potpuno su u pravu.

No, da ne bismo ostali samo na praznim tvrdnjama i govorili "vjerujte nam", treba obrazložiti zašto je to tako, obrazložiti što se to točno dogodilo da ljudi više neće bježati od gledanja lige u vlastitoj državi te prebacivati kanale na Premiership, Primeru i ostala kultna nogometna natjecanja. Zbog preglednosti i kompaktnosti, evo deset najvažnijih razloga...

1. Europski uspjesi Dinama

U posljednje tri Dinamove europske sezone hrvatski prvak je u svakoj ostavio zapažen i neizbrisiv trag. Ne bi bilo pretjerano reći da je ovo najbolji trosezonski europski blok u povijesti kluba iz Maksimira. Ne samo da takvi uspjesi podižu kvalitetu cijelog HNL-a i guraju sve ostale momčadi prema gore (pogotovo u očima stranaca) već se i ostvaruje velika financijska injekcija za sve ostale hrvatske klubove.

2. Sve više nogometaša igra reprezentativni nogomet

Pogledamo li zadnju reprezentativnu stanku, čak 24 nogometaša iz šest različitih klubova (što je rekord u jednom miniciklusu) odigrala su važne role u dresovima svojih reprezentacija. Godine 2010. ili čak 2015. takav podatak bio bi nepojmljiv i nedohvatljiv. Trenutačno je u aktivnom reprezentativnom statusu čak 39 nogometaša iz osam klubova, a samo Varaždin i Šibenik nemaju u sastavu nijednog aktivnog reprezentativca. Ukupno je u Prvoj HNL, po igračima, zastupljeno čak 19 različitih nogometnih reprezentacija.

3. Nemogućnost ‘švercanja’ u prvenstvu

Kad ste u prijašnjim izdanjima Prve HNL imali jedan TŠK Topolovac, Dubravu, Neretvu ili Lučko, ostale momčadi koje su bile pri dnu ljestvice nisu strahovale za svoje mjesto pa se i s pedeset posto energije moglo ostati u ligi. Veći je bio problem licenciranja nego što je bio problem izboriti ostanak u ligi osvajanjem bodova. Naravno, u tom kontekstu nam ne preostaje ništa drugo nego pohvaliti ligu s 10 klubova na koju je u početku bilo puno kritika javnosti, ali što dalje vrijeme odmiče shvaćamo da je taj format puno kvalitetniji od lige s 12 klubova, a pogotovo od lige sa 16 klubova u kojoj su znali biti i oni klubovi koji svojim nogometašima isplaćuju plaće u večerama jer nemaju novca. Takvog amaterizma u prvom rangu domaćeg nogometa više nema.

4. Gorica

Gorica je zapravo možda i najbolji simbolični prikaz rasta kvalitete HNL-a u posljednje dvije godine. Momčad koja je skromno i na mala vrata ušla u Prvu HNL, kreirana je s planom, strpljivo i pošteno te je najveći dokaz da se kvalitetnim radom može doći u sam vrh domaćeg nogometa. Vjerojatno ste često čuli priče ako niste Dinamo, Hajduk, Rijeka ili Osijek, da nećete biti u vrhu HNL-a jer nemate ime. Ako je ijedna sezona dokaz da su te teorije zavjere neistinite, onda je to ova u kojoj smo sad. Gorica je svoje resurse usmjerila na skautiranje opskurnih nogometnih imena koja postaju važna na europskoj sceni, a filozofijom kadroviranja mladih nogometaša, pa i članova stručnog stožera, postala je momčad koja više nije iznenađenje kad pobijedi Hajduk ili Rijeku. Eto, svatko može uspjeti uz dovoljno predanosti.

5. U samoj završnici ne znamo ni tko osvaja naslov ni tko ispada iz lige

Devet kola ostalo je do kraja ove sezone PHNL-a, a mi ne znamo ni tko će osvojiti naslov prvaka, tko će otići u Europsku ligu, ali ni tko će ispasti iz lige. U borbi za naslov, Dinamo i Osijek su izjednačeni na ljestvici (uz Dinamovu jednu utakmicu manje), u borbi za mjesto u konferencijskoj ligi konkuriraju Gorica, Rijeka i Hajduk (unutar devet bodova), dok u borbi za ostanak imamo naguranih pet momčadi u samo sedam bodova (redom Šibenik, Slaven Belupo, Istra, Varaždin i Lokomotiva). Nikad se u povijesti HNL-a nije dogodilo da sedam kola prije kraja ne postoji momčad koja je “u ničijoj zemlji”, odnosno momčad koja je izborila ostanak, a nema šanse boriti se za Europu.

6. Kvaliteta trenera

Kvaliteta trenerske struke, a samim time i njihovih stručnih stožera, jako je porasla u posljednje dvije godine. Najveći adut tog trenda jest, naravno, Nenad Bjelica koji je svojim mandatima u Dinamu i Osijeku pokazao da se pragmatičnim i sustavnim radom svaka prepreka može preskočiti, koliko god se velikom činila. Uz Osječanina, treba izdvojiti još nekoliko stratega koji su se otisnuli na scenu isključivo svojom kvalitetom, poput Sergeja Jakirovića, Gorana Tomića, Ivana Preleca, Zorana Mamića, Siniše Oreščanina, Tomislava Stipića, pa i Paola Tramezzanija koji je počeo raditi velike i ozbiljne promjene na inače jako vrućem trenerskom stolcu na Poljudu.

7. Srebro hrvatske reprezentacije na SP-u 2018.

Za ovaj razlog moramo pogledati malo širu sliku i percepciju. Finale i srebrna medalja hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji odjeknula je u svijetu puno više nego što mi uopće mislimo. A da ne pričamo koliko se percepcija naše reprezentacije, a time i naše lige, promijenila kod nogometaša koji sve češće žele doći igrati u Hrvatsku, u zemlju koja je odgojila i kreirala svjetske doprvake, a isto tako zemlju u kojoj će sigurno imati veću minutažu nego u Engleskoj, Španjolskoj, Njemačkoj...

8. Utjecaj koronavirusa

Možda mislite da je koronavirus utjecao na nazadovanje Prve HNL, no zapravo je potpuno suprotno. Najveća pandemija ovog stoljeća utjecala je na HNL tako da više nema gledatelja na tribinama, što je zapravo jedan veliki plus. Zašto, pitate se. Pa zato što više nitko ne govori da ima malo ljudi na tribinama HNL-a jer ih ne može ni biti. Možda vam se ne čini kao velika stvar, ali te prazne tribine u vrijeme kad su gledatelji smjeli dolaziti na stadione svjesno ili podsvjesno bacale su sjenu na ukupni dojam domaćeg nogometa. Također, koronavirus uvjetovao je da se mnogi domaći igrači (Livaja, Mišić, Kalinić...) u svojim najboljim igračkim godinama žele vratiti kući i svojom kvalitetom obogatiti HNL.

9. VAR tehnologija

Da, još uvijek postoje pogreške. Da, hrvatski suci još uvijek nisu potpuno svladali zakonitosti nove videotehnologije. Međutim, moramo biti realni i pomiriti se s jednom činjenicom, sudačke odluke su, generalno gledajući, nakon uvođenja VAR tehnologije miljama točnije i poštenije nego što su bile prije uvođenja te tehnologije. Od ove sezone, po jednom kolu Hrvatske nogometne lige dogode se dvije-tri ključne pogreške sudaca manje i taj podatak nije zanemariv.

10. Fokus je napokon na igračima i trenerima

Sve one zavrzlame koje smo slušali o Zdravku Mamiću, Davoru Šukeru, Damiru Miškoviću i Marinu Brbiću više ne dotiču nogometnu sferu koliko su je doticale prije. Da se razumijemo, takvi poduzetnici i pojedinci sa samog vrha nogometnog hranidbenog lanca još dobivaju veći medijski prostor nego što bi trebali dobiti, no hrvatska javnost sve više prepoznaje da takve persone više trebaju ići u rubrike vijesti i politika nego što trebaju ići pod rubriku sport i to se posljednjih godina pozitivno odražava na HNL.

U fokusu su u sportskom kontekstu oni koji trebaju i biti, u fokusu su napokon oni koji svojim trenerskim i igračkim umijećem pokazuju najviše.