Dvije pobjede u zadnjih šest utakmica. Dvije pobjede u zadnjih šest utakmica HNL-a. Dva remija u nizu, a onda i poraz. Tih 0:3 protiv Borussije, barem su tako isticali nakon utakmice, nikog u Dinamu ne pogađa previše. Jer, Nijemci su aktualni viceprvaci Europe, momčad na nekoj višoj, bržoj razini u odnosu na hrvatskog prvaka. Tiho zazivanje pokojeg domaćeg boda i dodatnog proboja na ljestvici najelitnijih zamijenili su obrisi tek blage konsternacije. Po postavljenoj taktici trenera Bjelice, a onda i po izjavama nakon utakmice, poraz od Dortmunda već su ionako svi bili upisali. Mislilo se, igralo i djelovalo samo u jednom smjeru, onom poljudskom.
Dinamo u nedjelju od 17.45 sati igra utakmicu sezone. Jasno, svaka je takva ako gledamo s maksimirskih pozicija. I Rijeka je bila, zanimljivo, više od Dortmunda potencirana kao ona u kojoj će Dinamo pokazati kakav je. Nije pokazao puno, pokazao je malo, na trenutke i ništa. Da nije bilo uistinu spektakularnog Danijela Zagorca na golu, radovala bi se Rijeka, a i brojka na semaforu ispod žuto-crnog grba europskog doprvaka bila bi kudikamo veća.
Teško se sjetiti jedne utakmice, ako je takva uopće i postojala u neko, nazovimo ga, novije doba u Dinamu, na kojoj Dinamo nije u startnoj postavi imao napadača. Uvijek bi, baš uvijek igrali ili Petković ili Kulenović, ranijih sezona i ljudi poput Brodića, Andrića, Gavranovića, da dalje u prošlost i ne nabrajamo one koji su nekoć zaduživali Dinamov dres. Lažna devetka eventualno bi se ubacivala naknadno ako bi to tražila utakmica, ali u prvih 11 uvijek je mjesta imao barem jedan napadač, bez iznimke. Tim je potezom Bjelica zapravo odmah najavio da će Borussia biti preživljavanje, a ne nadigravanje i lov na bodove.
FOTO Boysi na Sjeveru Maksimira razvili fantastičnu koreografiju, na njoj je poznati motiv
Kako god, to je sada prošlost, a ono što dolazi s pravom može se zvati – najtežim. Jedino pravo Dinamovo gostovanje do kraja jesenske polusezone u sebi nosi odgovore na brdo pitanja. Izgubi li, Dinamo će ostati u magli, na sedam bodova zaostatka za Hajdukom. Iako će do kraja i dalje ostati još 20 utakmica, tih bi minus sedam itekako bila referentna točka po kojoj bi se mnogo toga moglo ravnati. Ni bod, osvoje li ga, ne bi bio dovoljan za vidanje rana koje se iz utakmice u utakmicu doimaju sve življima i sve otvorenijima. Na Maksimiru sigurno ne spavaju mirno, a eventualne posljedice novog poraza mogle bi zaista biti kobne.
Veliko je pitanje hoće li uopće itko od trenutačno ozlijeđenih biti spreman za nedjelju. Dobije li barem jednog od dvojca Mišić – Ademi, Bjelica će se moći upustiti u bitku na sredini terena s Rakitićem, Pukštasom, Sigurom... Bez obojice na Poljudu šanse će biti vrlo slabašne. Još je simptomatičnije to što nitko od standardnih stopera ne vuče ozljedu, a Dinamova obrana i dalje izgleda porozno.
Dobije li na Poljudu, Dinamo će opet jahati na valovima pozitive. Trobod iz Splita prebrisao bi većinu negativnih ostvarenja i unio prijeko potreban kisik u plave redove. Sve ostalo odvelo bi na drugu stranu...
Gledam novinske članke i ne mogu vjerovati... Hvalospjevi mladim igračima... Tvrdim da su Kačavenda i Stojković u ovom trenutku nedorasli za dinamo... tehnički su dobri kao i u igri prema naprijed. Međutim oni nisu agresivci i jako loše odrađuju obrambene zadatke. Nisu niti do gležnja Ademiju i Mišiću. jedino Petar Sučić pokazuje da vrijedi za Dinamo.