U četvrtak se na trenutak zaboravilo na poskupljenje plina, nije se pitalo koliko stoji parkiranje u Zagrebu jer mislilo se da će nam se, kad već ne možemo lijepo živjeti, dogoditi nešto lijepo što će podići optimizam, što će pomoći da sivilo možemo bar kratko gledati kroz ružičaste naočale. Dinamo je tražio pobjedu nad Timişoarom i nadao se pobjedi Ajaxa protiv Anderlechta.
No, sve snove Dinama i navijača mu, koji su se okupili na zagrebačkom Dolcu, koji su špalirom baklji ispratili plave do stadiona razbio je Ajax. Plavima je trebala pobjeda Nizozemaca nad Anderlechtom, a već u nesretnoj 13. minuti Belgijci su vodili, kad su zabili drugi, Dinamova nada bila je manja od plamena svijeće na buri kod Masleničkog mosta, a 0:3 na odmoru bio je kraj svega, i taj plamičak se ugasio, nada je ugasla.
Mamić opet pobjegao
U tom prvom poluvremenu Dinamo se trudio, dobro je otvorio utakmicu po teškom terenu, biriljirao je gostujući vratar Taborda i bio prvo ime tih prvih 45 minuta. Slepička, Sammir, Mandžukić i ostali plavi opasno su prijetili, ali nisu uspjeli zabiti pogodak koji bi bar bio melem na ranu plavog navijača koji se nije mogao smrzavati na praznom stadionu zbog kazne, ali ako je i bio u toplom domu, bilo mu je hladno oko srca. Jer, Dinamo opet, ni 40. godinu zaredom neće igrati u Europi. No, i Rumunji su bili opasni pa je Butina imao mnogo posla koji je odlično obavio.
To nije zaustavilo Zdravka Mamića da prije odmora napusti ložu. Dinamova klupa u nastavak susreta krenula je sa spoznajom što se događa u Amsterdamu. I u nastavku je Timişoara zabila dva pogotka, Dinamo jedan i ovu skupinu okončao bez osvojenog boda kod kuće. Tako se, bez obzira na krajnji poraz Ajaxa (1:3), ne može u proljeće. Europske visibabe i jaglace plavi igrači neće brati, kad se vrate rode i lastvice, plavi će se mučiti u kaljužama domaće dosadne lige. Tko zna dokad, 40 godina nije dovoljno.
dinamo vec 40 godina nije sposoban pobjediti fk pristinu