Vedran Ćorluka u nedjelju je oduševio nogometni svijet igrajući protiv Turaka 60 minuta raskrvarene glave. Svoje suigrače nije želio ostaviti na cjedilu ni pod cijenu teže ozljede.
A malo je nedostajalo da Ćorluka nikada ne postane ni prvotimac Dinama, a kamoli igrač svjetske klase. Kad mu je bilo 15 godina, u Dinamu su ga zamalo otpisali. Već je bila spremna ispisnica, iz Maksimirske su ga htjeli poslati u HAŠK, no spasio ga je njegov dugogodišnji trener u Dinamu Vinko Šaka, koji je šefove u omladinskoj školi preklinjao: “Garantiram za dečka, dajte mu još pet utakmica i dokazat će vam da je svjetski potencijal.”
Tako je i bilo, Ćorluka je uspio sve preokrenuti u svoju korist, a ostalo je povijest.
Smetalo im što trči na petama
No, krenimo redom. Vedran Ćorluka rođen je u Derventi, iz koje je zajedno s obitelji pobjegao zbog rata. Na prvi trening u Dinamo stigao je kao 8-godišnjak, iz Sloboštine u kojoj su živjeli doveo ga je otac Jozo.
– Počeo je igrati u Ligi limača, u generaciji s Filipom Lončarićem, Darijem Kukecom... Odmah smo osvojili ligu, a sljedeće sezone toliko smo dominirali da smo upisali sve pobjede u prvenstvu, uz gol-razliku 131:0! Vođa te generacije, i kapetan, bio je baš Ćorluka – otkriva nam Vinko Šaka, trener koji je odigrao ključnu ulogu u Ćorlukinoj mladosti.
Prisjetio se Šaka kakav je Vedran bio kao klinac.
– Sve je znao s loptom, izvodio je slobodnjake, pucao jedanaesterce, zabijao glavom. Zanimljivo, nije igrao stopera ni desnog beka, već defenzivnog veznog. Tu je poziciju igrao do 15., 16. godine. Već od prvih treninga vidjelo se da će biti vođa, rođen je s time. Odmah je pokazao karakter, bio je neustrašiv. Već kao klinac bio je autoritet suigračima, galamio je kada je to trebalo. Baš kao pravi kapetan. I uvijek je nosio broj četiri.
Ta Ćorlukina generacija bila je vjerojatno najdominantnija među omladinskim uzrastima u povijesti Dinama.
– Ne samo da smo osvojili prvenstvo s gol-razlikom 131:0 već smo i osvajali turnire diljem Europe, od Njemačke, Francuske, Italije, pobjeđivali velikane poput Intera, Milana – kaže Šaka i dodaje:
– Sjećam se jednog turnira 2000. u Parizu gdje su igrali najbolji klubovi Europe, a mi smo osvojili treće mjesto. Prišao mi je legenda PSG-a Safet Sušić i rekao da već dugo nije vidio ovako talentiranu generaciju, a posebno ga je oduševio Ćorluka. Eto, već s 14 godina vidjelo se kakva će biti klasa.
No, samo godinu dana kasnije neki Dinamovi treneri posumnjali su u Ćorluku.
– Svakog ponedjeljka imali smo sastanak svih trenera, a svatko je morao izdvojiti trojicu najboljih proteklog tjedna. Ja sam baš uvijek uvrstio Ćorluka, pa su mi prigovarali da ga forsiram. No, ja sam samo bio realan. Pitali su me zašto ga forsiram, a odgovorio sam da zato što sam siguran da će postati svjetski igrač. Faćo Dautbegović je stao uz mene, rekao je da mi vjeruje – otkriva nam Šaka.
Šefovima Dinamove škole smetalo je Ćorlukino trčanje “na petama”.
– Istina, trčao je na petama, ali to smo ispravljali posebnim vježbama. Radio sam s njim posebno i vježbe koordinacije, jer imao je problema kada je odjednom jako narastao – kaže Šaka, koji je na Ćorluki i momčadi primjenjivao znanja stečena u četiri godine koliko je pohodio kamp tadašnje najbolje škole, one Ajaxove. Kada je Čarli napunio 15, više ga nije trenirao Šaka, već je prešao u kadete. I tu su krenuli problemi.
U HAŠK-u bi propao
– Procijenili su da nije dovoljno dobar za kadetsku momčad te su ga htjeli poslati u HAŠK. Tada je njegov otac Jozo prvi put zatražio uslugu i molio me da se zauzmem za Vedrana. Iskreno, bio sam u šoku da su ga ocijenili nedovoljno perspektivnim. Zatim sam zamolio Miroslava Stipića, tadašnjeg trenera kadeta, da mu ipak da šansu. Stipić mi je rekao: ‘Zbog tebe ću mu dati pet utakmica.’ A u tih pet utakmica Vedran je bio najbolji te je ubrzo i pozvan u reprezentaciju, onu do 16 godina. Tada je krenuo njegov nezaustavljiv put. No, da je tada otišao u HAŠK, vjerojatno bi propao, odnosno ostao prosječan – prepričao nam je Šaka, koji je u Dinamu trenirao i Modrića, Lovrena, Antolića...
Ponos Modrana!