Dinamo je iz Poljuda donio pobjedu (2:0), pobjegao Hajduku na 13 bodova i vjerojatno osvojio novi naslov prvaka. Plavi su Hajduka pobijedili njegovom igrom, agresivnom igrom, brzim oduzimanjem lopte. Hajduk je bio jako loš.
Da Hajduk u susretima s Istrom i Osijekom nije izgubio bodove, Poljud bi bio krcat. Pa i ovako, iako je domaćin u susret ušao s deset bodova prednosti ugođaj bio itekako dobar. Torcida je napunila svoju tribinu, a i istok i zapad bili su vrlo dobro popunjeni. Izostao je tek značajniji broj navijača plavih. Putom smo vidjeli nekoliko automobila, ali otkazali su aranžemane putovanja s sutobusima, tako da ih je samo tristotinjak bilo u 'svom' boksu na početku, ali i znatno više, oko 500 u drugom dijelu susreta.. Torcida je složila novi transparent – glas ulice govori srcem, a cijela tribina u jednom je trenutku podigla papire i ispisala veliko HNS mafijo!
Dinamo je bolje otvorio utakmicu, Hajduk se čudno povukao i 15 minuta kao da je igao u potpuno zatvorenoj formaciji u kojoj je Kouassi bio drugi bek, Maglica igrao na svojoj polovici. Splićani su bili i nervozni, Tudor se bunio na svaku odluku sudaca, a ceh je platio njegov pomoćnik Jurica Vučko koji je nakon 17 minuta morao napustiti klupu. Plavi u tom periodu ipak nisu uspjeli stvoriti pravu priliku i ugroziti Dantea Stipicu koji se vratio na gol Hajduka, doduše sa zaštitnom maskom na licu.
No, onda je stigao pogodak, plavi su izveli dobar napad, Soudani je pucao, Milović je po mišljenju suca loptu zaustavio rukom iako je udarac bio iz neposedne blizinee Dinamo je imao jedanaesterac, kojeg je za 1:0 sigurno izvao Duje Čop. Mogli su plavi i do 2:0 no Fernandes je predugo čekao s udacem pa mu je Vršajević ušao u blok.
Hajduk ni do odmora ništa nije uspio napraviti, nije mogao iznijeti loptu, a Dinamo nije znao iskoristiti ove sezone najgore izdanje Hajduka. Dinamo tri i jedan udarac Hajduka premalo su za veliki derbi.
U nastavak je Tudor krenuo s tri igrača u zadnjoj liniji, pokušao je osvojiti sredinu, a priliku je dao Uzbekistancu Abdukholikovu.
Onda se 'utakmica' preselila na tribinu, Zdravko Mamić je skočio kad je Maloča pokosio Fernandesa, na to mu je uzvratio Mijo Pašalić, sponzor Hajduka i prijatelj predsjednika Brbića psovkama, pa mu je Mamić vratio, onda je s tribina prema Mamiću poletjelo sijaset upaljača, on je svima pokazivao bosanski grb, pokazivao stisnutu šaku i spominjao im majku, kao i oni njemu. Uskočili su zaštitari, stigla je i specijalna policija te se za par minuta sve smirilo, a Mamić je sjeo na mjesto i odgledao utakmicu do kraja. A Pašalić ranije napustio ložu.
Dinamo je i dalje bio bolji, Hajduk nije napravio niti jednu priliku, po hladnom vjetru plavi vratar Ježina mogao se samo prehladiti. No, koliko god je Dinamo bio bolji to rezultatski nije prikazao. Doduše, u tom drugom poluvremenu imao je više udaraca, puno pucao izvana, ali i znao zakomplicirati u situacijama koje su morali bolje iskoristiti.
U sučevoj nadoknadi nogometaši Hajduka su imali posljednji udarac iz kuta, u pomoć je došao i golman Stipica. Ostavio je prazna vrata, bijeli su izgubili loptu, koju je Antolić gurnuo do Halilovića koji je povukao loptu sa svoje pololovice i išao više od 50 metara sam i te ubacio u prazna vrata. Gol je proslavio glumeći bacanje slobodnih bacanja.
>> Zdravko Mamić sjedio na Sanaderovom mjestu i svađao se s navijačima
>> Mamić zna nogomet, Tudoru je prednost što je bio stoper
Ajde da se kladimo, Hajdokovci ce napast sudca i Mamica zbog penala, cmizdribabe, cvilidrete u Mosor ligu.