Sad je i službeno. Na posebnoj svečanosti u Symphony Hallu u američkom Springfieldu, Dino Rađa uvršten je među počasnike Košarkaške kuće slavnih, one u koju je puno teže dospjeti nego u Fibinu.
Nakon što ga je Larry Bird, jedan od najvećih bijelih košarkaša svih vremena, dopratio do pozornice, Rađa je za govornicom održao najuvjerljiviji govor od svih, a te večeri kao svježi uvrštenici u isti taj mikrofon govorili su i Jason Kidd, Grant Hill , Ray Allen, Maurice Cheeks... Svi oni govorili su smisleno, ali nitko tom prigodom nije bio emotivan kao Rađa. Koliko je spremao taj govor?
- Govor, koji nisam čitao, napisao sam još prije dva mjeseca i prije ovoga sam ga pokazao samo supruzi. No, sve što bih posebno pripremao to ne bih bio ja. Sve moje prve reakcije su najiskrenije i to najviše volim. Sve izbacim iz sebe van, pa kome se svidi...
Kako li je uspio popamtiti sva imena koja mora spomenuti, a spominjao je ne samo zaslužne suigrače i trenere, već i liječnike, fizioterapeute, kondicijske trenere, oružare...
- Sve je to meni bilo u glavi, nisam trebao ništa učiti napamet.
Ipak, u takvim situacijama, ako sve nije na papiru, postoji opasnost da nekoga zaboraviš.
- Zbog toga i jesam počeo pisati o tim ljudima na svom Facebook profilu. Znao sam da u onih pet minuta, koliko sam dobio za govor zahvale, ne mogu reći sve što bi trebalo reći pa zato pišem postove. Osim toga, u govoru sam morao ostaviti prostora i za neočekivane reakcije, neke emotivne momente u kojima moraš stati i sabrati se. Sve to moraš ukalkulirati.
A najemotivniji trenuci za Dina bili su kada je, u govoru, došao red da se zahvali obitelji pa tako i majci koje nema već 13 godina.
- Moja majka vjerojatno pleše negdje gore, sretna zbog mene, a i moj otac kod kuće boreći se s bolešću. On se ne koristi internetom, ali je zacijelo sve ovo pratio preko novina.
Potom se obratio supruzi Viktoriji i svojim sinovima koji su bili u publici.
- Dečki, često sam strog prema vama, no vi znate da je to za vaše dobro. Moja supruga, moja je srodna duša i ona me učinila boljim čovjekom.
I tu smo Dina zamolili za dodatno pojašnjenje.
- Supruga je moja ljubav. Ona me dosta smekšala u životu. Prije sam bio previše krut i profesionalan, a ona je vesela, dobra i iskrena duša koja nije nimalo pokvarena. Nekako smo se složili, a ja nju zapravo obožavam.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
Koliko mu je važno da su svim ovim trodnevnim počastima oko i u Kući slavnih osobno svjedočili njegovi sinovi?
- To mi je najvažnije, jer svaki otac želi biti dobar primjer svojoj djeci. Čudili su se kada bi vidjeli kako me grle neke negdašnje NBA zvijezde, za koje i oni znaju, a drago mi je što su imali prilike slikati se s Isiahom Thomasom, Dirkom Nowitzkim, Dominiqueom Wilkinsom, Larryjem Birdom, Reggie Millerom, Jasonom Kiddom, Grant Hillom, Rayem Allenom, Dikembeom Mutombom...
Osim nizu svojih trenera kao što su Trninić, Maljković, Ivković, Pešić, Ćosić i Slavnić, Dino se zahvalio i svom kondicijskom treneru Mirku Kroli za kojeg je kazao da mu duguje pola karijere.
- On me naučio svemu kada su u pitanju briga o vlastitom tijelu i kondicijski trening. Kada sam se spremao za ispit na Višoj trenerskoj kod prof. dr. Dragana Milanovića, otvorio sam i zatvorio knjigu jer sam sve to naučio kroz Krolu.
Među važnim liječnicima u njegovoj karijeri Dino je istaknuo i aktualnog liječnika muške seniorske reprezentacije Mirana Martinca:
- Miran je uvijek na usluzi svima nama košarkašima i članovima naših obitelji.
Zahvala koja je potaknula aplauz prisutnih bila je i ona kada je Dino spomenuo tete čistačice.
- To su Cvita, Stana, Eva, Elena... One su s nama bile od šest ujutro do 23 sata navečer pa su nas i odgajale. Bile su jako brižne prema nama i dio su naše košarkaške obitelji.
Nije Dino zaboravio niti ljude iz Boston Celticsa koje je posebno dojmila njegova konstatacija "jednom Celtic, uvijek Celtic".
- Hvala generalnom menadžeru Janu Volku koji me uzeo kada europski igrači nisu bili na cijeni. Hvala i Jeffu, koji je bio "katica za sve", ali i ljudima poput Carolyn a to je bila sekretarica glavnog menadžera koja mi je bila na usluzi oko automobila, stanova, ali i kada sam prvi put došao u Boston, nakon što sam 1989. draftiran.
Na sreću Splita i hrvatske košarke, tada je Dinu čak sudski zabranjeno da dođe odmah među Kelte, a bilo je to vrijeme kada mu je menadžer bio Mark Fleischer kojem se zahvalio što ga je "puno puta spasio".
- Nakon toga, nakon dva osvojena naslova prvaka Europe s Jugoplastikom, Mark mi je napravio tada najveći ugovor u povijesti europske klupske košarke koji je u tom trenutku bio veći čak i od Maradonina u Napoliju.
Kad je tek stao za govornicu, Dino je ovako započeo:
- Bilo je puno lakše igrati no što će ovdje biti govoriti. Kada sam od Zorana Radovića i Kim Bohuny saznao da sam izabran nisam stao plakati 10 dana zaredom i bilo je teško objasniti ljudima zašto su mi stalno suzne oči. Štoviše, do službene objave o tome sam morao šutjeti i bilo je jako teško to skrivati pred vlastitom suprugom kojoj sve govorim.
Emotivan trenutak u govoru, na koji je reagirala i publika, bilo je spominjanje Dražena Petrovića, posthumnog člana Kuće slavnih.
- Bio je privilegij igrati s njim. On je sada vrlo sretan, tamo na boljem mjestu, a naučio me puno o životu i košarci.
Name je pak o Draženu Dino naknadno kazao i ovo:
- Ovdje svi o njemu pričaju u superlativima. Uostalom, moj posto o Draženu pročitalo je 100 tisuća ljudi.
Od suigrača, spomenuo je još i Kukoča i niz drugih.
- Četiri su momčadi vrlo važne za moj igrački uspon, a to su juniorska reprezentacija SFRJ, Jugoplastika te seniorske reprezentacije bivše SFRJ i Hrvatske, a jedini suigrač koji je bio uz mene u svim tim sastavima bio je Toni Kukoč koji je moja srodna duša pa bih i danas s njim mogao igrati žmirećki. Osim Tonija tu su i Stojko, Komazec, Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj... igrači iz sjajnog naraštaja koji je dominirao europskom i svjetskom košarkom.
U razgovoru koji smo s Dinom vodili u ranim jutarnjim satima subote, dok je bio na večeri sa svojom ekipom iz Hrvatske, Dino je posebno apostrofirao Stojka Vrankovića kojeg je nazvao svojim starijim bratom.
- Nas dvojicu je iznimno povezala Draženova smrt. Kad je Stojko otišao u Ameriku živjeti, ja sam plakao za njim kao da ga nikad više vidjeti neću. On je moj intimus, prošli smo zajedno sito i rešeto, tuge i radosti, medalje i velike gubitke...
Plakao je Dino kao kišna godina kada je ostao bez prijatelja Dražena Petrovića, ali i ovih dana kada je primao priznanja od najcjenjenije košarkaške "akademije" na svijetu.
- Mislim da je sada gotovo s mojim plakanjem. Iako, kada sam se na dan inauguracije probudio i pročitao poruke, plakao sam sat vremena. Dobio sam nevjerojatne poruke od raznih ljudi i kada se vratim mnoge od njih ću objaviti na svom Facebook profilu. A njega sam otvorio baš zato da bih se mogao zahvaliti ljudima.
Zahvalan je i supruzi na stylingu za najveću svečanost njegove košarkaške karijere.
- Supruga je birala odijelo i košulju koje smo kupili u splitskom dućanu Mister Mot, a kravatu s kockicama sam birao ja, baš kao i onu Hajdukovu koju sam nosio dan prije, kada sam dobio specijalni sako Kuće slavnih.
A počasti Kuće slavnih završene su u subotu navečer u slavnom resortu Mohegan Sun gdje se dogodila dodjela posebnih 14-karatnih prstena optočenih dijamantima.
- To je prsten kojeg ću nositi samo u posebnim prilikama. Zapravo, nosit ću ga u džepu i pokazati onima koje to bude zanimalo.
Na kraju svog govora Dino se obratio jednom od svojih najboljih prijatelja, ali i klubu koji mu u Americi znači isto što i Hajduk u Hrvatskoj.
- Na kraju Josipe, naprijed Patriotsi.
A "domoljubi" su zapravo New England Patriotsi, momčad američkog nogometa iz obližnjeg Bostona, koje Rađa obožava i čiju današnju utakmicu, prvu u novoj sezoni, neće propustiti.
- Vodim na utakmicu cijelu obitelj, sinove i suprugu, da i uživo vide što je to što mene toliko raduje pa odlazim na Super Bowl kada god ga igraju Patriotsi.
U petak će pak Rađa kao predsjednik Stručnog savjeta HKS-a biti u Osijeku, na kvalifikacijskoj utakmici Hrvatske protiv Litve za odlazak na SP. Što kaže za neočekivani poraz od B reprezentacije Slovenije?
- Čujem se s izbornikom. Nije me iznenadio ishod te utakmice, a i bolje je da nam se to dogodilo u prijateljskoj utakmici. Bolje da smo sada dobili po ušima, jer danas nema lako, čak niti kada imaš četiri NBA igrača u svom sastavu.
>> Pogledajte razgovor s fotoreporterom kojem su vatreni promijenili život
Dino je legenda i ljudina. Dino nije pravi hrvat jer je pošten čovjek, sjajan sportaš i moralna vertikala. On nemre biti pravi hrvat.