Hrvatski kadeti osvojili su europsko košarkaško zlato predvođeni malo poznatim mladim splitskim trenerom Milanom Karakašem (37). No, baš kao i njegovi izabranici, i on je ovim trijumfom izronio iz anonimnosti. A zbog njegova uspjeha najsretniji je bio Dino Rađa, predsjednik Stručnog savjeta HKS-a:
– Još tijekom priprema, ali i tijekom Eurobasketa, do nas su dolazila izvjesna negodovanja, no tada mi je Dino rekao neka ja time ne razbijam glavu i da će mi on štititi leđa. Tako je i bilo, a kada sam nakon četvrtfinalne pobjede nad Litavcima vidio suze u njegovim očima, bilo mi je draže zbog njega nego zbog sebe. Nažalost, trenerski je posao takav da sumnje uvijek postoje.
Kakva je košarkaška povijest Milana Karakaša?
– Košarku sam igrao u Alkaru, Kašteli, Trogiru, Mislavu iz Podstrane, a sve mlađe kategorije prošao sam u Splitu. U Trogiru sam bio trener igrač, baš kao i u Adriaticu, a onda samo trener. Nakon toga četiri godine sam proveo u Splitu, najprije kao pomoćnik prvom treneru Buriću, a potom tri godine kao trener juniora i B momčadi.
Umalo završio kod Celticsa
Mladi trener imao je tu sreću da ga je Rađa, s pozicije savjetnika u KK Split, slao na usavršavanje k etabliranim trenerima.
– Dino je dogovorio da budem neko vrijeme kod Trinchierija u Bambergu i Perasovića u Efesu. Pokušavao je dogovoriti i odlazak u Boston Celticse, genijalnom Bradu Stevensu, no klub nije imao sredstava da to financira.
>> Pogledajte povratak zlatnih košarkaša u Hrvatsku
Splet okolnosti htio je da je posljednjih pola godine Karakaš imao jednog od tih trenera za svog mentora.
– Otkako je ostao bez posla u Efesu, od Perasovića sam dobio niz zlata vrijednih savjeta. Peras je bio cijelo vrijeme u Novom Sadu i uvijek je spremno podijelio mišljenje o utakmicama koje bismo odigrali, ali ga nikad nije nametao.
O svojim izabranicima u cjelini Karakaš je kazao:
– Najveća pohvala bila mi je kada su mi prilazili suparnički treneri i govorili da su dečki jako talentirani, da igraju lijepu košarku, ali i da im se sviđa kako se ponašaju na terenu i izvan njega.
Što izbornik ima reći o dvojici dragulja, Prkačinu i Tišmi?
– Obojica su polivalentna, posebice Prkačin koji može zabiti tricu, zakucati suparniku u facu, povući loptu od koša do koša, igrati leđima, asistirati, blokirati i ne postoji radnja u košarci koju on nije u stanju napraviti. Tišma pak ima nevjerojatan košarkaški gen i pozitivan sportski bezobrazluk. On prema svakome ima stav “nema šanse da si ti bolji od mene” i, što je situacija zahtjevnija, on to više želi. Nevjerojatno je za jednog 16-godišnjaka da ima toliko samopouzdanja. No on je morao brže odrastati od ostalih jer je s 13 godina otišao od kuće pa se zbog sustava rada u Realu vidjelo da je on najveći profesionalac.
Paponja ima odlične ideje
Još su dvojica igrača bila oslonci zlatne vrste, centar Bošnjak i razigravač Paponja.
– Puno trenera i agenata reklo mi je da je neuobičajeno da igrač Bošnjakovih godina ima tako dobru igru leđima što je zacijelo zasluga i njegova oca koji je i sam bio centar. Paponja je playmaker nevjerojatnih ideja, on je u stanju vidjeti što nitko drugi ne vidi, no raspon njegovih odluka zasad je od genijalnog do dječjih gluposti. Intrigantni su talentom i Buljević i Ivišić.
– Buljević ima nevjerojatan šuterski rang, no on se najteže prilagodio onome što sam tražio jer nije imao ulogu kakvu je imao u Ciboni. Godinu dana mlađi centar Ivišić neupitno je igrač najvećeg mogućeg potencijala koji mora raditi na svojim fizičkim kapacitetima, posebno aerobnim.
>> Pogledajte i kako je zasvirala Lijepa naša u Novom Sadu
radja ti cuva ledja ? malo cudno ....