Dino Rađa: Moramo učiti od drugih, ne živi se na staroj slavi

Ivica Skelin, izbornik muške košarkaške reprezentacije kreće u veliku avanturu. Jer, bez šestorice NBA igrača i nekolicine veterana koji su se oprostili od nacionalne vrste, bit će to neka posve nova momčad kojoj je vrlo teško predvidjeti domete. I nije ju lako zamisliti kao sudionika sljedećeg Svjetskog prvenstva.

O tome i o drugim problemima koji muče hrvatsku košarku porazgovarali smo s odgovornom osobom, predsjednikom Stručnog savjeta HKS-a Dinom Rađom.

Čini li se i vama da je muška reprezentacija, pa tako i cijela hrvatska košarka, pred sudbonosnim poglavljem?

Samim pogledom u ogledalo mi smo pred sudbonosnim poglavljem, a moramo se pogledati i reći sami sebi tko smo, što smo i gdje smo. Naš je plan pripremiti se za Eurobasket 2021. i tada ući u četvrtfinale. Svatko tko govori o nečem više od toga nije realan jer, ako mislite da ćemo za šest mjeseci obučiti nekog igrača da postane ono što dosad nije bio ili da ćemo u tako kratkom roku od nekog trenera učiniti genijalca, onda morate znati da vam pričaju priče braće Grimm.

Puno je skeptika oko ove nove reprezentacije, a vi kao da ste se pomirili s potencijalno lošim ishodom kvalifikacija, što bi značilo neodlazak na SP i Olimpijske igre?

Nisam se ja pomirio, jer ja sam sportaš, i napravit ćemo sve da se plasiramo u Kinu. No ja govorim o realnosti, a ona je da mi u Nizozemsku i Rumunjsku idemo na derbi. Poljska će za nas u drugom krugu biti derbi. Mi sada idemo u Nizozemsku boriti se najbolje što možemo, pri čemu trebamo imati na umu da oni imaju tri igrača iz španjolske lige i nikako ih ne smijemo podcijeniti. Mi njih podcjenjujemo na osnovi nekih prošlih vremena, a to su nama sada derbiji. I zato tvrdim da bi odlazak na SP bio iznenađenje onoliko koliko je bila iznenađenje lanjska pobjeda na turniru u Torinu i odlazak na Olimpijske igre.

Ne bi li bilo mudro da se izbornik odlučio pomoći s veteranima Ukićem, Tomasom i Žorićem i da oni na iskustvo izvuku kvalifikacije?

Ja sam suglasan s izbornikovom odlukom da ih se ne pozove jer treba krenuti iz početka, pa čak i pod cijenu neodlaska na Svjetsko prvenstvo.

A SP bi mogla propustiti i neka od velikih reprezentacija jer, recimo, Španjolska i Francuska ne mogu računati ne samo na prvu nego i na svoju drugu vrstu?

Dogodit će se sigurno jedno do dva iznenađenja i zato je važno da obje strane, Fiba i Euroliga, opet sjednu za stol. Netko mora malo popustiti da se nađe zajedničko tlo. Nekadašnji Kup prvaka, a današnja Euroliga, uvijek je bio natjecanje koje je iznad ostalih, no ne smije tu biti 11 povlaštenih, sa zajamčenim statusom, a ostali neka pate ako ne mogu dosegnuti njihovu razinu. To vam je klasična amerikanizacija, ako nemaš para, onda nemaš ni doktora pa crkni.

Svi se nekako nadamo da će Ivica Skelin biti košarkaški Dalić bez obzira na to što je nogometni izbornik imao sve svoje asove na raspolaganju, a košarkaški ih može imati samo u četiri od 12 utakmica?

Skelin je mladi trener koji je jako posvećen svom poslu. Predan je, nije šarlatan koji se bavi i stvarima oko terena i ja u njega imam povjerenja. Kako smo obojica u istom klubu, on kao trener, a ja kao savjetnik, često razgovaramo pa sam mu rekao da od igrača mora tražiti borbenost i agresivnost. Jer, od njih ne može tražiti da za tri dana priprema budu uigrani, ali moraju igrati agresivno i moraju se ‘potući’. Ako taj segment zadovolje, ja ću biti zadovoljan.

Kad ste već spomenuli da ste obojica iz KK Splita, ima onih koji ispod glasa brundaju da je splitski lobi preuzeo košarku jer je i glavni tajnik HKS-a Joke Vranković iz Splita.

Tko god hoće na moje mjesto, samo neka predstavi program koji pije vodu i bolji je od moga, ja ću istog trena otići. Tko god mi dođe s rješenjem, ja ću se istog trena povući.

A kako izgleda formula oporavka hrvatske košarke?

Cijeli sustav treba podignuti na višu razinu, treba slati ljude na edukaciju u SAD i po Europi, a to je proces koji traje i koji košta. Mi moramo početi učiti od drugih jer na staroj slavi se ne živi.

Ako moramo učiti od drugih, pa gdje smo mi to pogubili znanje koje smo imali?

Ne možemo tražiti od ljudi koji imaju 70 ili 80 godina da vode sustav. To su ljudi koji su se umorili, a i sada se igra drugačija košarka nego u njihovo, pa i moje vrijeme. Sada ima više energije i atletike nego znanja i tome se treba prilagoditi.

Je li način na koji ste vi i Toni Kukoč igrački stasavali danas puka romantika?

Mi se moramo vratiti toj količini rada, a mi smo radili jako puno. No košarka se taktički prilično promijenila. Primjerice, više nema centara koji igraju leđima košu, danas centri šutiraju izvana i tome slično.

Vi i Kukoč napustili ste svoj matični klub Split s 23 godine, a danas se čini da nema ni najmanjih izgleda da neki talentirani klinac ostane toliko dugo u Hrvatskoj?

Vrlo teško, no to ne znači da se vani neće razvijati. Pogledajte put Darija Šarića koji je ekstremno puno radio. I on je zarana otišao iz Hrvatske, ali je imao nekoga tko mu je suflirao kada i kamo da ide. Naša djeca danas se razvijaju u stranim klubovima, a mi to moramo promijeniti tako da osposobimo kadar koji će s njima raditi. Treba slati trenere mlađih kategorija da idu okolo i uče. Eto, mi smo kao klub dvojicu naših mladih trenera prošle sezone poslali u Efes k Velimiru Perasoviću, a ove će sezone ići u Bamberg k Andrei Trinchieriju. Pa ti Nijemci danas su miljama ispred nas, imaju sjajnu ligu, a Bamberg godinama igra Euroligu. Da nam je netko prije 20 godina rekao da moramo ići učiti u Bamberg, slatko bismo se nasmijali, no mi sada doista moramo ići učiti u Bamberg. Mi smo ostali bez košarkaških učitelja i taj sloj moramo pod hitno obnoviti, ali i financijski podržati.

Zašto su Srbi danas toliko bolji od nas, a potekli smo iz iste košarkaške škole?

Kod njih su njihove legende poput Ivkovića, Obradovića, Maljkovića, a sada i Saše Đorđevića, nastavile raditi po crti te škole, dok je kod nas košarku svojedobno preuzeo sudac koji je od toga napravio svoj biznis. I tako je bilo 20 godina. Kod njih se drži do toga što njihove legende kažu, a kada je moj naraštaj kod nas pokušao nešto napraviti, mi smo pometeni.

Zašto je generacija ‘92. pometena? Zar je taj sustav vladajućeg bio toliko umrežen?

Ne želim govoriti o Danku Radiću, nije cilj lupati po nekome tko je onemoćao, nego treba gledati što činiti dalje jer nam se sustav urušio do temelja. A mi smo sada u situaciji kao da smo sletjeli na Mjesec i sada se moramo snalaziti i graditi ispočetka.