Gost iznenađenja petog izdanja Sport Festa bio je bivši hrvatski nogometni reprezentivac Ivan Klasnić koji je u Poreč iz Njemačke doputovao netom prije svog nastupa. Svojevrsno iznenađenje je bio i njegov imidž, a pojavio se i bez kose što je odmah objasnio:
- Zarazio sam se s nekim virusom pa mi je otpala kosa. Liječnici su mi rekli da će mi se možda i vratiti, no to se ne zna.
No, to s kosom puno je manji Ivanov problem no što su bili oni koje je imao s bubrezima. Naime, ovaj 41-godišnjak imao je tri transplantacije bubrega pa je trenutno na medikamentima koji podržavaju funkciju bubrega.
- Da imam problema s bubrezima saznao sam 2005. godine, nakon jedne operacije, a da moram na transplantaciju saznao sam krajem 2006. Kada sam to saznao najprije sam razmišljao što to znači za moju obitelj, a na kraju sam htio pokazati da je moguće igrati i sa takvim problemom.
I u tome je i uspio te je i službeno postao nogometaš koji je s transplantiranim bubregom nastupio na Euru (2008.) i pri tome još i zabio pogodak. Dogodilo se to s očevim bubregom, jer je onaj prvi, majčin, prestao funkcionirati.
- Taj bubreg je proradio, ali je odjednom prestao funkcionirati pa sam nakon osam tjedana dobio bubreg od oca. A taj je funkcionirao devet i pol godina. Posljednje četiri godine, a nedjelja 17. listopada moj je novi rođendan, imam bubreg od jedne meni nepoznate žene koja je bila dvije godine starija od mene, ali je preminula.
Sudeći po njegovu govornom nastupu u Poreču, taj treći bubreg sasvim dobro funkcionira.
- Kada pričam s liječnicima, oni mi kažu da medicina nije uspjela još u tome da jedan transplantirani bubreg radi cijeli život. Ima i nekih koji su funkcionirali 25 godina, no i ti ljudi su morali opet na transplantaciju.
Njegova borba za život imala je i sudski epilog. Nakon 13 godina povlačenja po sudu, tužba podnesena protiv Werderovih liječnika presuđena je u njegovu korist.
- Ti novci meni neće vratiti moje zdravlje, no neka to bude slučaj radi kojeg će liječnici po njemačkim sportskim klubovima pažljivije isčitavati nalaze sportaša o kojima brinu od ovih Werderovih. A ja sam ih tužio da nisu dobro interpretirali moje nalaze koji nisu bili dobri i da da potom nisu napravili što su trebali. Ja nisam tužio klub no i on je bio slučaj u tome jer su to bili liječnici koji su radili za klub.
Kako je kazao moderator Željko Vela, to su zasigurno trenuci koje zaljuljaju čovjeka. Kada se suočio s takvom nemilom zdravstvenom situacijom, u čemu je Ivan pronalazio snagu?
- U vjeri i obitelji. Te 2006. rodila mi se prva kćer i to mi je značilo jako puno. Kroz sve te dane bolesti dosta sam razmišljao što je važno, a što nije u životu. A on može proći tako da izađeš na ulicu i da ostaneš bez njega. Često pitam ljude znaju li oni što je uopće život. Za neke je to partijanje. Ja predlažem da svatko uđe u sebe i zamisli se što mu je bitno u životu. Eto, ljudi su o tome počeli više razmišljati kada nam se dogodila pandemija koronavirusa.
Ivan trenutno živi u Njemačkoj, zemji u kojoj se i rodio, i radi kao nogometni agent, a igra veteranski nogomet u momčadi koju je sam slagao pa je, u nedostatku igrača, sebe stavio u obranu. A kao aktivan igrač bio je golgeter koje smo su navijači zvali "Killer".
Puno zdravlja!