Ne pišite o njemu, ne pokušavajte ga opisivati, samo gledajte kako igra, rekao je jednom Josep Guardiola o Lionelu Messiju. I imao je pravo jer na utakmici južnoameričkih kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. godine svi su to ionako i radili.
Argentina je slavila pobjedu 3:1 nad Ekvadorom, ali odlazak u Rusiju bio joj je upitan. Argentinci su jedva disali u Quitu, i to ne samo zbog nadmorske visine od 2850 metara, plašili su se gauči da će se ponoviti 1970. godina kada posljednji put nisu vidjeli svjetsko prvenstvo, ali Messi je svima pokazao da SP ne može proći bez njega. A svi su ionako računali na njegove noge jer izbornik Sampaoli i dalje ne zove Higuaina, a Dybalu i Icardija drži na klupi.
Rusiju izborio gotovo sam
– Bila bi ludost da ne odemo na Svjetsko prvenstvo, ova momčad zaslužuje odlazak u Rusiju. Bilo je kritika na naš račun iako smo tri puta uzastopno igrali u finalu SP-a i ovo je bilo važno za sve, ponajviše za one koji su tu dulje vrijeme. Uživat ćemo u ovom uspjehu i pripremati se malo-pomalo. Momčad će se promijeniti, doći će novi igrači i ubuduće ćemo samo rasti – zaključio je nakon utakmice ponajbolji nogometaš svijeta.
A nikome nije bilo čudno što je SP u Rusiji izborio gotovo sam. Znali su svi koliki je njegov kapacitet, ne trebate biti školovani trener ili skaut da biste vidjeli Messijev talent, pa to je uspjelo i njegovoj pokojnoj baki Celiji koja je prva uočila njegov talent i vodila ga na treninge.
Kaže da igra instinktivno
Njegova životna priča gotovo je klasična priča o nadarenom dječaku koji dolazi iz prosječne obitelji i gradi karijeru, ali u njegovu slučaju karijeru oko koje se vrti cijelo nogometno carstvo današnjice. Iskoristio je svaki “nedostatak” koji je imao i pretvorio ga u vrlinu.
– Neki kažu da je moj stil igre urođen, ali nisam siguran jesam li to ja ili ne. Iskreno, igram po instinktu. Uvijek tražim najbolji potez ili odluku u bilo kojem trenutku – objasnio je jednom Messi, kojemu je kao dječaku dijagnosticiran poremećaj u rastu zbog kojeg se često susretao s onima koji su sumnjali u njega, ali nije ostavio loptu zbog toga, na travi se ipak osjećao najsigurnije.
– Kad osjetim travu pod kopačkama, siguran sam i pokušavam to iskoristiti u svakoj utakmici, a pritisak mi pomaže da dajem najviše što mogu. Zapravo, i ne osjećam nikakav pritisak, upravo suprotno, i uvijek uživam u onome što radim, a to je igranje nogometa – objasnio je Barcin napadač koji je od rodnog Rosarija došao do Španjolske i počeo raditi ono što su prije njega na terenu s loptom otprilike radili Maradona, Pele, Cruijff...
Stali su svi nakratko i nisu više pričali o njima jer puno se toga promijenilo u nogometu; više nije bio igra, postao je biznis zbog kojega su svi igrači ionako počeli brže trčati i loviti dobre ugovore. No, Messi to nije morao raditi jer su menadžeri i klubovi počeli trčati za njim nudeći mu sve i sva, ali ostao je vjeran Barceloni u kojoj je od 2003. godine. Igrao je u njezinima C i B sastavu, a za A momčad nastupio je 389 puta i zabio 360 golova.
Ni u reprezentaciji mu statistika nije loša, u 122 nastupa postigao je 61 pogodak, a u karijeri 44 hat-tricka, posljednji baš na utakmici s Ekvadorom. Nije ni čudo što mu se vrijednost na Transfermarktu procjenjuje na 120 milijuna eura. Velik je to novac i za igrača toliko ispred svoga vremena, ali koji je sada tu. I baš kao što neki iz starijih generacija pričaju da su gledali Maradonu, naše će se generacije referirati na velikog Messija. A velik može biti samo onaj tko je svjestan da je zapravo malen. Zato ga je jednom Javier Mascherano dobro opisao:
– Iako Messi uopće nije čovjek, dobro je da još misli da jest.
Ti bajni nogometaši bez grama mozga cijeli život šutiraju loptu i opet imaju pritisak. Nevjerojatno. Uzmi bilo koju seljačku ekipu da igra sa Realom nebi imali trunke pritiska,čak bi izgubili neznatno. Ili imaju teške noge a cijeli život treniraju. Sve sa pritiskom i teškim nogama u rudnik.