Domdjoni: Pomišljao sam i na to da se ostavim karatea

Da biste u Hrvatskoj mogli živjeti od karatea, morate osvajati svjetske vrhove. Poput Danila Domdjonija. Za europsku krunu Džoni je dobio od države 35.000 kuna (plus po 10.000 od grada i zajednice sportova), a za svjetski naslov Vlada bi mu trebala isplatiti 60.000 kuna, a vjerojatno će kapnuti nešto iz sefa lokalnih struktura. Da je kojim slučajem bio samo finalist EP-a i SP-a, od Vlade ne bi dobio ni kune. Po Uredbi za dodjeljivanje nagrada za vrhunska dostignuća, pravo na nagradu u neolimpijskim sportovima imaju samo prvaci.

Agajev postao bogataš
Zadivljujuće je to iz kakvih je uvjeta Domdjoni dospio do svjetskog vrha. Dvoranu na raspolaganju ima tri puta tjedno, pa se za ostatak treninga snalazi kako zna i umije. Od svih svjetskih prvaka Domdjoni najmanje trenira, što znači da je štošta toga nadoknadio nevjerojatnom količinom talenta.

Nakon što je sišao s pobjedničkog postolja, svježe okićen zlatom, poželio je fotografirati se s najboljim svjetskim karatašem, Azerbajdžancem Rafaelom Agajevom.

- Rafael je nevjerojatan, istodobno je prvak svijeta u kategoriji do 70 kg i otvorenoj. Mnogo trenira s utezima, pa s lakoćom baca i ljude od 100 kg. Njegove prednosti su snaga i brzina, a moja prednost je situacijska snalažljivost - kaže Domdjoni.

Agajev je u prednosti i kada su u pitanju nagrade. Po riječima jednog azerbajdžanskog dužnosnika, sada je bog u svojoj zemlji i za taj uspjeh dobit će kuću, auto i zavidnu količinu gotovine.

Domdjoni takvo što neće doživjeti ni u snu, a upitno je hoće li ikad i raditi u boljim uvjetima od onih u njegovu Biogradu.

Da su mogli, zagrebački klubovi bi ga već doveli, no Danil ima ugovor s matičnim klubom i trenerom Svemirom Maričićem (njegova kći Ivana mu je djevojka) i zasad nitko ne može odgovoriti na odštetni zahtjev.

Između polufinala i finala SP-a, Danil je pričao da je nedavno razmišljao o tomu da se ostavi natjecateljskog karatea. Jer, status mu se nakon osvajana europskog naslova nije promijenio.

- Ne volim biti roditeljima na grbači, već su mi 23 godine i želim raditi nešto dohodovno.

Potencijal za OI medalju
Karate u Hrvatskoj nije dohodovan, posebice ne u maloj sredini poput Biograda. Možemo se nadati da će se s osvajanjem svjetskog naslova nešto promijeniti. I da će hrvatska sportska zajednica shvatiti koliko nam još odličja taj 23-godišnjak može donijeti. Uostalom, uđe li karate u MOO, bit će riječ o izglednom osvajaču olimpijske medalje. A zar takav nije vrijedan da Hrvatska u njega ulaže?