Dominik, zovi Danijela Subašića i popričajte o psihi!

Godinama je Dinamo lutao sa svojim vratarima, stalno se tražila nova “jedinica”, dolazila su nova imena, pa brzo odlazila.

No, od Tomislava Butine Dinamo nije imao vratara reprezentacije, sve dosad, do dolaska Dominika Livakovića, mladića koji je počeo u Zadru, a onda kao klinac došao u ruke legendarnom Dedi Nježiću u NK Zagrebu.

I u Kranjčevićevoj dobio je brzo priliku pa kad je došao u Dinamo s 21 godinom već je imao više od 100 seniorskih utakmica, preko Dinama i novih 50 nastupa došao je i do reprezentacije. Doduše, kao treći vratar, ali ipak se izborio za taj popis i sad je na njemu i za dvije utakmice u SAD-u.

Ispričavam se...

Livaković je u dva posljednja derbija napravio dvije velike pogreške nakon kojih su uslijedili porazi Dinama. Bilo ga je dovoljno pogledati kad je izlazio iz svlačionice na Rujevici na kojoj je grubo pogriješio i dodao loptu Riječanima za izjednačenje. No, nije pobjegao u autobus, nije se sakrio u sebe, hrabro je izišao i rekao:

– Pogriješio sam, kriv sam i ispričavam se.

Svaka čast dečku, malo je igrača koji su takvo što spremni reći.

No, puno je više onih koji sad dovode u pitanje kvalitetu tog 23-godišnjeg vratara koji je dosad bio sjajan, kojeg su hvalili svi stručnjaci, bivši golmani. Golmanski je posao takav, pogotovu u Dinamu, svaka je pogreška vidljiva i skupa.

No, nije Livaković prvi vratar koji je napravio takve pogreške, radili su ih i najveći u povijesti. Kako našoj, kao Dražen Ladić, tako i svjetskoj. Nisu li Buffona tjerali u mirovinu nakon jedne loše utakmice? Srećom, nisu uspjeli.

Treba stati iza Livakovića

Trener Dinama Mario Cvitanović sa svojim čovjekom zaduženim za vratare Silvijem Čavlinom mora “podići” Livakovića. Nnajveća glupost bila bi slati ga na klupu, na “hlađenje”. To su plavi radili posljednih godina sa svojim golmanima i nikad nisu na kraju dobili pravoga. Nisu stali ni iza Kelave, Zelenike, Šempera, mladih golmana koji su imali čudesne predispozicije. I sad moraju stati iza Livakovića.

I sam Dominik Livaković mora se pomiriti s time da su te pogreške bile “običan dan u uredu” i krenuti dalje. Razgovarali smo prije točno godinu dana o ulozi vratara, pogotovu u Dinamu, i rekao nam je da puno razgovara s Danijelom Subašićem, našom reprezentativnom “jedinicom”.

– Puno me puta savjetovao o raznim stvarima, kad mi je bilo teško, govorio mi je da budem strpljiv, da samo radim i da će prilika doći. I došla je. Znao mi je ukazivati ne neke pogreške, ali više razgovaramo prijateljski, dosta i o psihi – kazao je Livaković.

Ako nije, bilo bi dobro da okrene Subašićev broj u Monacu i popričaju o psihi, ona je sad za njega najvažnija, vratarske vrijednosti nisu upitne.