Vraća se Eduardo da Silva! Još u paničnom strahu od svakoga klizećega starta, s jednogodišnjom apstinencijom od pogotka i ozbiljnog nogometa, ali neizmjerno željan igre.
Nakon slijetanja na Pleso, kazao je kako bi u Bukureštu bio spreman igrati svih 90 minuta bude li to izbornik od njega tražio. Uostalom, da nije potpuno zdrav i spreman kao gladijator, Wenger ga nikada ne bi uvrstio među kandidate za sastav Arsenala.
Jedva čekam nastup
Eduardo žali što bar malo nije osjetio sjevernolondonski derbi.
- Za mene je velika stvar i što sam bio na klupi - kazao je Dudu.
- Nadao sam se da ću ući u igru, ali rano smo dobili crveni karton pa nije bilo prilike.
Da Silva, kao i Modrić, nastupima za reprezentaciju najviše se veseli. Zanimljivo, Luka je dvije godine mlađi od Eduarda i već ima iza sebe po jedan SP i EP, a Dudu - ništa od toga. Priliku će čekati u Južnoj Africi.
- Sretan sam što sam ponovo u reprezentaciji. Dosta sam radio proteklih mjeseci i jedva čekam da odjenem kockasti dres.
Osjeća li strah kad ulazi u duele?
- Još ne znam. Treba mi prava utakmica da bi se to vidjelo, baš kao ova u Bukureštu.
Kada ćete ponovo u Arsenalovih prvih 11?
- Nadam se što prije.
Sjetite li se kada Martina Taylora?
- Joooj, samo me nemojte to pitati! - zaključio je Eduardo, peti strijelac u povijesti reprezentacije, s 13 pogodaka. Ispred su Šuker s 45, Srna sa 17, Vlaović sa 16 i Niko Kovač s 15 golova.
Da nije bilo teške ozljede, već bi odavno bio čvrsto drugi na toj ljestvici.
Eduardo je doista Biliću ono što je Ćiri nekada bio Šuker. Čovjek koji spašava kada je najteže. Kad god je Dudu zabio, Hrvatska je pobijedila.
Posljednji pogodak za reprezentaciju postigao je 13. listopada 2007. godine, pobjedonosni protiv Izraela u Zagrebu. Jedan od niza životno važnih za plasman na EP, koji je gledao na TV-u.
Četiri susreta bez gola
No, u sljedeća četiri nastupa za kockaste nije mu išlo, pamtimo tek briljantnu asitenciju Oliću za 2:0 na Wembleyu.
Hrvatska je bez Brazilca odigrala 12 utakmica i postigla sedam pobjeda, uz tri remija i dva poraza. Da je igrao protiv Turaka, vjerojatno bismo bili u polufinalu Eura. Eduardo se vraća u osjetljivom trenutku, kada Olić i Petrić briljiraju i grijeh ih je razdvajati. No, za Dudua bi i pola sata u Bukureštu bilo dar s neba, poput drugoga rođendana.