Za šest dana u Cardiffu će Luka Modrić osvojiti treću, ili Mario Mandžukić drugu Ligu prvaka. Real – Juventus bit će dvoboj na vrhu najuspješnijih hrvatskih nogometaša tekućeg stoljeća!
U zadnjih su sedam godina Hrvati redovni sudionici finala Lige prvaka, no nekoć nije bilo tako. Prvi Hrvat koji je nastupio u finalu ovog natjecanja, dok se zvalo Kup prvaka, bio je Mostarac Ivan Ćurković u zelenom dresu Saint-Etiennea, piše Max!
Ivan Buljan ostao kratak
Četiri godine kasnije Ivan Buljan postao je drugi Hrvat u finalu Kupa prvaka braneći boje Hamburgera pod vodstvom Branka Zebeca. Iako debelo favoriziran uoči sraza s Nottingham Forestom u Madridu, HSV je pokleknuo s 0:1. Jedini je pogodak postigao Škot John Robertson u 21. minuti, a Buljan je odigrao cijelu utakmicu. Navijači Hajduka nazvali su to karmom zbog njegova slavlja kad je HSV izbacio bijele u polufinalu. Trebalo je proći 11 godina prije pojave idućeg Hrvata u finalu Kupa prvaka, no on je, za razliku od prethodne dvojice, nastupio na pobjedničkoj strani.
Ta je čast pripala Robertu Prosinečkom, koji je svoje četiri godine u Crvenoj zvezdi okrunio pobjedom nad Olympiqueom iz Marseillea 1991. u Bariju.
Alen Bokšić zapamćen je kao član jedine francuske momčadi koja se domogla europskog naslova. Zvjezdani je Marseille napravio čudo u Münchenu protiv Milana, a tvorac jedinog gola nije bio ni Bokšić ni njegov kompanjon u napadu Rudi Voller, nego stoper Basile Boli glavom poslije kornera u 43. minuti.
Godinu poslije Bokšića i Zvone Boban okrunio se europskim prvakom. Nakon što 1993. nije igrao u finalu, 1994. u Ateni sudjelovao je svih 90 minuta u “rastavljanju” Barcelone s 4:0. Njegov je Milan te godine osvojio dvostruku krunu primivši ukupno samo 14 golova u Seriji A i Ligi prvaka! Boban je 1995. u bečkom finalu bio u igri do 84. minute, a čim ga je Fabio Capello zamijenio, Patrick Kluivert zabio je pobjednički gol za Ajax!
Bokšić je 1997. imao sjajnu priliku za osvajanje druge Lige prvaka, ali je njegov Juve posrnuo u Münchenu pred Borussijom iz Dortmunda. I on i njegov partner Bobo Vieri zamijenjeni su sredinom drugog dijela, no ništa nije moglo spasiti momčad Marcella Lippija od poraza s 1:3. Davor Šuker, još jedan od junaka zlatne generacije vatrenih, upisao se u pobjednike 1998. u Amsterdamu, gdje je Real osvojio sedmu krunu pogotkom Predraga Mijatovića Juventusu iz zaleđa. U finišu sezone Šuker je izgubio mjesto prvotimca od mladog i poletnog Fernanda Morientesa pa je na travnjak ušao tek u 88. minuti umjesto Mijatovića.
Ranih dvijetisućitih Hrvati su se opet našli u defenzivi u najprestižnijem klupskom natjecanju. Boris Živković se 2002. u Glasgowu borio 90 minuta protiv Realovih napadača, ali nije spasio Bayer od poraza 1:2. Marko Babić ušao je u igru u 90. minuti, dok je Jurica Vranješ cijelo vrijeme proveo na klupi.
Dario Šimić ubilježen je kao dvostruki pobjednik Lige prvaka iako ni u jednom finalu nije bio ni na klupi. U sezoni 2002./2003. pojavio se u 13 Milanovih europskih utakmica, ali ga se Carlo Ancelotti odrekao za dvoboj s Juventusom na Old Traffordu. Četiri sezone potom koristio ga je u šest eurodvoboja, ali ga je poslao na tribine da prati finale protiv Liverpoola u Ateni. S druge strane, Igor Tudor startao je finale 2003. u Manchesteru, ali je zamijenjen u 42. minuti zbog ozljede, a njegov je Juve poražen od Milana na jedanaesterce.
Bišćan i Šimić na klupi
Godinu kasnije Dado Pršo postigao je sedam europskih golova za Monaco, ali ga je u finalu protiv Porta Didier Deschamps uveo tek u 23. minuti umjesto ozlijeđenog Ludovica Giulyja. Monaco je pregažen s 0:3, a José Mourinho osvojio je prvu Ligu prvaka. Liverpool se 2005. protiv Milana u Istanbulu vratio u život nakon 0:3 u prvom poluvremenu i na koncu slavio jedanaestercima, ali su i Igor Bišćan na pobjedničkoj strani i Šimić na poraženoj ostali izvan sastava.
Ivica Olić s Bayernom je dvaput u tri godine igrao u finalima Lige prvaka i oba puta izgubio. U Madridu 2010. proveo je na travnjaku 73 minute, ne spriječivši poraz Bavaraca (0:2) od Mourinhova Intera. Dvije godine potom na domaćem je terenu ušao u igru u 97. minuti pri 1:1, da bi u raspucavanju promašio jedanaesterac koji bi odveo Bayern na 4:2. Poslije je pogriješio i Bastian Schweinsteiger, omogućivši Didieru Drogbi da donese trofej Chelseaju.
Zlatno doba za Hrvate u prvorazrednom natjecanju počelo je 2012./2013. Mario Mandžukić u naslovnoj se ulozi ovjenčao trofejem, postigavši prvi od dvaju Bayernovih pogodaka na Wembleyu protiv Borussije Dortmund. Jupp Heynckes zamijenio ga je u sudačkoj nadoknadi. Realov Luka Modrić 2014. u Lisabonu izveo je presudan potez u 93. minuti nabacivši loptu iz kornera na glavu Sergija Ramosa, koji je poništio vodstvo Atlética. U produžetku je Real skršio otpor susjeda i dohvatio deseti uhati pehar.
Seriju je nastavio Ivan Rakitić, koji je 2015. u Berlinu u 4. minuti na Iniestin pas otključao Juventusova vrata, otvorivši vrata Barceloninoj pobjedi s 3:1. Raketa je tom prilikom ušao u povijest hrvatskog nogometa povezavši titule u Europskoj ligi i Ligi prvaka u uzastopnim sezonama. Prošle je sezone Modrić još jednom podigao prestižni pokal sudjelujući u novoj Realovoj pobjedi nad Atléticom u Milanu. Nakon Ramosova gola iz zaleđa i 1:1 u 120 minuta, Modrić je bio jedan od pet madridista koji su bili precizni s bijele točke. S druge strane Juanfran je u četvrtoj seriji pogodio stativu, produbivši Atléticov kompleks Reala. Među slavodobitnike je uvršten i Mateo Kovačić temeljem nastupa u ranijoj fazi turnira.
Ako je domaća liga jaka, onda nema potrebe ići u inostranstvo.