Pobjeda nad Njemačkom ostavila je, za sada, Slavka Golužu na klupi reprezentacije, no i dalje je na stubama koje vode prema izlaznim vratima hrvatske rukometne kuće. A stuba gotovo da više i nema, došao je do vrata. Ona su već odškrinuta, a Goluža samo još može pogledavati iza sebe i pitati se hoće li ga Zoran Gobac pozvati da ipak ostane u kući još neko vrijeme.
Goluža se kao izbornik najboljim pokazao na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. i godinu kasnije na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. U 17 utakmica izborio je nestvarnih 15 pobjeda, uza samo dva poraza, oba u polufinalu, jednom od Francuske (OI), jednom od Danske (SP). Na preostala četiri natjecanja nanizao je čak devet poraza. Na posljednja dva čak četiri. Peti bi se mogao dogoditi u današnjoj utakmici za peto mjesto.
Stranci su skuplji
Dva puta zaredom Goluža je poražen samo lani na Europskom prvenstvu u Danskoj gdje je prvo izgubio polufinale, a onda i utakmicu za broncu. U Dohi je za sada na jednom porazu, onom od Poljske. Dogodi li se Hrvatskoj danas drugi, neće mu pomoći ni kolači ni kava i morat će se tražiti novo izborničko rješenje. A to bi se moglo dogoditi čak i ako pobijedi. Zna to i Goluža. Šteta, jer nije on jedini koji mora "visjeti". Daleko od toga da nije napravio velike stvari za hrvatski rukomet.
Ali tvrdoglavost ga je dovela do toga da su rezultat isparili kao voda u pustinji. A rezultati su ga držali svih ovih godina. Možda je sada prilika da se, primjerice, prebaci u žensku reprezentaciju. Sigurno ima ideju i viziju i možda bi to bilo dobro.
Ne treba ga sada odbaciti kao staru šlapu. Kvalitete koje ima treba iskoristiti, još je mlad trener. Uostalom, već je u ovih nekoliko godina puno toga naučio o rukometnoj igri, a odnos s javnošću mu je uvijek bio malo slabija točka. Ali i u tome je napredovao.
Opet, nije jednostavno zahvaliti se jednom i odmah naći drugog izbornika. Nije da ih nemamo, ali reprezentaciji treba trener koji je ozbiljan, iskusan, strog, pun znanja i rukometnih štoseva... Možda Lino Červar, možda Irfan Smajlagić ili Ivica Obrvan, tko će ga znati. Možda Veselin Vujović... Hm, stranac na klupi hrvatske reprezentacije? To bi bilo nešto novo i prvi put. Nekako će to teško ići. Jer pravog trenera, makar to bio i stranac, treba dobro platiti. A HRS nije tako bogat kao danski, njemački, poljski, francuski i da ne govorimo kao katarski da si može priuštiti jednog Riveru.
Mnogi bi na hrvatskoj klupi željeli vidjeti dvojac Balić - Metličić.
Nedostaje im trenerskog iskustva, ali rukometnog znanja i autoriteta sigurno imaju.
Fali igra u oba smjera
No, osim trenera trebaju nam hitno i pravi igrači, koji mogu pratiti nove rukometne trendove, igrači koji igraju u oba pravca. Naša je reprezentacija jedna od rijetkih, barem od onih koje su na vrhu, koja katkad mijenja dva igrača obrane za dva igrača napada. Na to se troše sekunde i sekunde i nije čudo što se suparnik stigne vratiti u željenu formaciju.
Imamo li takvih igrača? Imamo. Ne tako davno, prije dvije godine, Goluža je rekao da već ima vanjsku liniju za Rio – Mandalinić - Duvnjak - Stepančić. U te dvije godine Mandalinić je bio više ozlijeđen nego zdrav, zbog slabe forme nije ni išao lani na EP u Danskoj. Luka u dvije godine, najblaže rečeno, niti je napredovao niti je nazadovao.
PPD Zagreb je ove sezone u Ligi prvaka promovirao Vuglača i Obranovića. Dečki igraju u oba pravca i prilično su dobri. Možda je sada vrijeme za njih... Kao što je i vrijeme za novog izbornika...
Bez obzira na to hoće li Hrvatska u Dohi na kraju biti peta ili šesta.
... Veselin Vujović selektor naše rukometne reprezentacije ? ... eto o tome se radi ... region pa opet region ... sve je bolje od nas smih za nas ... vojvoda nikolić bolji bi bio predsjednik od svih kandidata domoljuba, tako to treba biti ... e neće razbojnici ... hvala Bogu ne ovisi to o vama ... strava ...