Hajduku je ostalo još samo ime

Edin Mujčin uvijek je bio nekako samozatajan, osim na terenu. Nogomet je uvijek obožavao, i danas mu nogometna lopta kola žilama, ali i dalje voli pobjeći od mikrofona. Nakon niza pokušaja na kraju je ipak pristao.

Od Mlinke, do Žutog i Modrića

– Nisam dugo bio u novinama, eto me sad, a sljedeći put bit ću u ‘čituljama’, odnosno osmrtnicama – uz smijeh je kazao nekadašnji plemeniti veznjak Dinama.

I to ne bilo kakav, Edin Mujčin je rekorder po broju odigranih derbija Dinama i Hajduka u prvenstvu.

– Znam, rekli su mi dečki u Sesvetama u kojima sada radim kao pomoćni trener. Stvarno puno, bilo bi puno i gledati 24 derbija, a kamoli ih odigrati. I još sam dobro prolazio s Hajdukom, ne mogu se požaliti. No zabio sam im samo jedan gol, taj je bio za potvrdu naslova prvaka pet-šest kola prije kraja. I da, jedan sam im zabio u Čileu na pripremama, u finalu turnira. Tada su bili bolji, ali smo ih dobili i još im oteli Nermina Šabića, ha-ha – prisjeća se Edin Mujčin.

U Dinamu je igrao s najboljim veznim igračima, od Prosinečkog i Mlinarića preko Modrića, Badelja, Kranjčara...

– Baš protiv Hajduka odigrao sam prvu utakmicu za Dinamo, bio sam na klupi u Maksimiru i noge su mi se tresle od treme, kako neće, pa došao sam iz Marsonije, a sad na derbiju. Dinamo je tada dobio sa 4:0, a ja sam ušao baš umjesto Mlinarića koji je zabio iz slobodnjaka, bila mu je to i oproštajna utakmica. Da, igrao sam s tim velikim igračima u Dinamu, a Modrić je mene naslijedio.

S Badeljem sam igrao u Lokomotivi i na njega sam najviše vikao jer sam vidio da zna. Tada ‘nije imao za kiflu’, a tvrdio sam mu – uzet ćeš ti milijun. Vozio sam ga kući, do Črnomerca, on je bio u Gajnicama. I Zdravko Mamić znao me pitati ima li u Lokomotivi netko za Dinamo. Uvijek sam govorio – Badelj. I nije mi baš vjerovao, ali tvrdio sam da je on taj, da će Tomaček biti dobar. Mogao je on i više napraviti, a puno sam očekivao i od Havojića, ali, eto, on nije baš uspio. Ali Badelj je postao igračina.

Plavi imaju previše stranaca

Dinamo je u prvoj polufinalnoj utakmici kupa deklasirao Splićane.

– Drugo poluvrijeme nije bilo dobro, nije mi se svidio taj nogomet. Ma razlika u kvaliteti između Dinama i Hajduka tako je velika pa ne mislim da će nešto posebno utjecati na današnji susret. Samo može biti lakše Dinamu koji je dobio još samopouzdanja. Hajduk može tek nešto na borbu, dišpet, ali ako nemaš kvalitetu, možeš se ti boriti koliko hoćeš. A Dinamu je ovo važnija utakmica od one u srijedu, u slučaju kiksa sve odlučuje jedna utakmica. Ali strašno mi je žao Pjace.

Kako izgleda današnji Dinamo?

– Nije da pomno pratim, ali ono što nedostaje je taj naboj, cijelo je društvo u krizi. Mislim da plavi imaju previše stranaca, ima onih koji tu ne bi trebali biti. Ali fali ambijent, napetost prije utakmica koje uopće nisu loše. Pa pogledajte kaljuže na kojima se igralo, a klubovi su morali ulagati u reflektore. Na kraju ti jedino ostane da se čelnici klubova prepucavaju pa tako malo podignu naboj. Tako ni Hajduk ne može reći da će skinuti gaće kad mu dolazi Dinamo, mora se paliti, ali onda ipak kvaliteta kaže kako stvari stoje. I oni su svjesni da su Dinamo i Rijeka puno iznad njih. Od Hajduka je ostalo samo ime, volio bih da bude bolji, da bude zanimljivije prvenstvo.

U 45. godini prestali ste igrati nogomet, u Zelini, Savskom Marofu i Brdovcu osjetili ste niže lige.

– Uh, igrali smo po svakakvim terenima, znali su me pitati kako mogu nakon igranja na Old Traffordu sad igrati na ovakvim terenima. Ljubav je to, kad voliš nogomet, onda ti ne smeta ništa. Nažalost, danas klince moraš tjerati da treniraju.

Sad ste pomoćni trener u Sesvetama, koliko je to drukčije?

– Potpuno je drukčije, puno je lakše biti igrač, odradiš svojih sat vremena i baš te briga. Imam sreću da radim s najboljim trenerom, od profesora Valentina Barišića mogu puno naučiti – zaključio je Mujčin.

>> Naši okviri su minimalni, a vi tražite da se nosimo s Dinamom i Rijekom!