Je li Niko Kovač (44) takav lumen da bez ijedne vođene klupske prvoligaške utakmice u trenerskoj karijeri može dobiti posao u uglednom bundesligašu?
Ili je Eintracht samo iscrpio sve trenerske opcije s bundesligaške scene i nakon 14 godina ponovno rješenje za klupu potražio u inozemstvu, obrativši se njemačkom Hrvatu bosanskih korijena s prebivalištem u Austriji?
Kako god bilo, Niko Kovač (44), koji je dugo živio u zabludi da može preživjeti kao izbornik distancirajući se od Mamića, svojevrsni je hrvatski trenerski fenomen. Naime, Niki je upravo uspjelo nešto o čemu su dosadašnji hrvatski izbornici mogli samo sanjati: prvi je stručnjak koji je nakon smjene u HNS-u uspio dobiti posao u jednoj od liga Petice.
Rivalitet Ćire i Ivića
Zahvaljujući Nikinu angažmanu u Frankfurtu, prvi put nakon 18 godina imamo dvojicu trenera u Petici, Kovača i Bilića. Tada, 1988. godine, u Francuskoj se počeo rađati rivalitet između Ćire Blaževića (Nantes) i Tomislava Ivića.
Osim kontinuiteta koji je u Španjolskoj imao Sergije Krešić (Betis, Merida, Valladolid, Las Palmas, Mallorca, Numancia), sporadične angažmane naših stručnjaka u Petici možemo okarakterizirati tek kao “Survivor” ili čisti avanturizam; Zajeca u Portsmouthu ili Solde u Kölnu. Obojica su već godinama bez angažmana, ravnodušni i nezainteresirani, bez afiniteta za povratak na klupu. Što ne znači da nemaju dara za taj posao.
Prije Nikina Eintrachta najunosniji posao nakon napuštanja reprezentacije dobio je Slaven Bilić preuzevši moskovski Lokomotiv. I iako je u to vrijeme bio trenerski početnik u klupskoj odori, što su Rusi platili nezapamćenim rezultatskim podbačajem, Slaven je u Moskvi izdržao cijelu sezonu, a potom se preselio na još atraktivniju destinaciju, u Beşiktaş. U te tri turbulentne godine u Rusiji i Turskoj Bilić je sazrio kao trener i to bogato, neprocjenjivo iskustvo danas briljantno implementira na klupi West Hama.
Ćiru Blaževića treće je mjesto na svijetu, nakon kraće stanke, odvelo u bespuća Irana, Otto Barić dvije je godine nakon vatrenih dobio posao izbornika Albanije, a Kranjčar je poslije SP-a 2006. sljedeći angažman imao u – Croatiji Sesvete. Tek nešto bolje prošao je Igor Štimac, koji nikada nije bio previše izbirljiv, pa se upustio u nemoguću misiju spašavanja prvoligaškog statusa NK Zadar.
Neponovljivi Ferguson
Od svih hrvatskih izbornika koji su vatrene vodili u natjecateljskim utakmicama, samo se Mirko Jozić, već sa 62 godine, bio pomirio s činjenicom kako nije više u stanju pratiti nogometnu evoluciju. Nakon SP-a 2002. godine don Mirko zauvijek je napustio trenersku klupu.
Nije baš običaj da rano smijenjeni i neiskusni izbornici dobivaju gaže u velikim klubovima. Mogla su se osladiti samo velika imena, poput Marca van Bastena (s klupe Nizozemske u Ajax) ili Jürgena Klinsmanna, koji je nakon svjetske bronce s Elfom dvije godine pauzirao da bi preuzeo Bayern. U kojemu se nije proslavio. Ne sumnjajte, i Niki Kovaču Eintracht je prvi korak prema klupi Bayerna.
Najveće trenersko ime čiji je talent procvjetao nakon gaže u reprezentaciji bio je Alex Ferguson. Manchester United uzeo ga je nedugo nakon SP-a 1986. na kojemu je Sir Alex vodio Škote.
Izbornik je, sa samo 33 godine, postao i slavni Michel Platini. Umjetnik neuspjeha nije uspio tricolore odvesti na SP u Italiju, ali je barem smogao hrabrosti za častan uzmak i nikada više nije nikoga trenirao. Jednako nemušt Platini je bio i kao šef Uefe, ulovljen s prstima u pekmezu zahvaljujući briljantnom Blatterovu manevru.
Kad smo već kod zvijezda ove priče, braće Kovač, njihova pojava na trenerskom nebu intrigantna je i iz još jednoga kuta. Zakon braće, naime, uzima sve više maha u europskom nogometu. Gary Neville uzeo je u Valenciji za pomoćnika brata Phila, Ronalda Koemana na klupi Southamptona grli brat Erwin, dok je Frank de Boer u Ajaxu brata Ronalda “parkirao” u stožeru druge momčadi.
U hrvatskom nogometu braća drmaju samo jednim klubom već godinama, iako njihov odnos bilježi značajne amplitude. Zoran Mamić iznenadio je neslućenom dozom trenerskoga neposluha napustivši Dinamovu klupu usred utakmice revoltiran bratovom intervencijom iz svečane lože. Opet, da mu nije brat, Zoran bi na toj utakmici dobio cipelu prije sudačke nadoknade.
>> Kovačev šef poručio: I Hrvatska je bila u lošoj situaciji kad ju je Niko preuzeo