Nakon što su nedavno okupili 20-ak privatnih tvrtki, Udruženje sportskih klubova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori organiziralo je još jedan skup u funkciji privlačenja pozornosti na sve lošije stanje ekipnog sporta u Lijepoj Našoj. A njemu neće biti lijeka ne dođe li do poreznih olakšica za ulagače u sport kao i za klubove u njihovu poslovanju.
Za tu priliku podršku su došli dati brojni vrsni sportaši, što aktivni što umirovljeni, kao što su rukometaši Vlado Šola i Damir Bičanić, odbojkašice Maja Poljak i Marija Anzulović, odbojkaš Darko Antunović, košarkaši Damir Mulaomerović, Dalibor Bagarić, nogometaš Silvio Marić... A iskazati podršku svojim kolegama iz ekipnim sportova došli su i velikani pojedinačnih sportova poput veslača Valenta Sinkovića i Damira Martina te stolnotenisača Zorana Primorca...
GALERIJA Pogledajte megaprojekt nove Kantride
90-ih silni, danas nemoćni
Svi oni ostali su zatečeni dramatičnim izlaganjem predsjednika Udruženja Vedrana Šupukovića:
– Radimo već nekih sedam mjeseci ponukani činjenicom da nam klupski sport umire. Dakle, on sada nije na rubu egzistencije, nego na rubu umiranja. Stigao je trenutak u kojem ćemo ili riješiti problem ili ćemo svi potonuti.
Podsjetio je Šupuković nazočne na to da je Hrvatska 90-ih godina bila nositelj kvalitete u klupskom sportu na razini Europe, o čemu svjedoče i naslovi prvaka Europe košarkaša Splita, rukometaša Zagreba, vaterpolista Jadrana, Mladosti i POŠK-a, odbojkašica Mladosti i Dubrovnika.
VEZANI ČLANCI:
– Pa to što je Cibona u stečaju sramota je cijelog hrvatskog društva. I zato ovog časa moramo tom trendu reći "dosta je". Klupskom sportu više ne trebaju kurtoazna tapšanja, već želimo pravog sugovornika, a ako je to nekome nebitno, moraju nam to reći. Jaz između nas i Europe nastao je procesom globalizacije, tako i ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, pa su od te 2013. poduzeća u državnom vlasništvu prestala financirati klupski sport. Kad smo ostali bez tog izvora prihoda, izgubili smo korak s europskom konkurencijom. Prestigli su nas čak i oni koji ekonomski nisu jači od Hrvatske, ali su zakonodavstvom zaštitili svoj sport – kazao je Šupuković i dodao:
– Sustav sporta formalno postoji, ali on institucionalno nije učinkovit i da nema roditelja koji plaćaju članarine, ne bismo imali nikakvu bazu. Ako se ovako nastavi, na Olimpijske igre ići ćemo cestovnim putem.
Bez pritiska na politiku ne ide
Mislio je uvodničar na mogućnost da na pariškim Igrama nemamo reprezentaciju ijednog loptačkog sporta pa bi se do Pariza moglo ići s nekoliko kombija. A to bi bio početak kraja hrvatskog elitnog sporta, koji se spriječiti može jedino utjecajem na politiku. A kako to izvesti, kazao je olimpijski pobjednik i svjetski prvak Vlado Šola:
– Politika djeluje samo ako je prisilite da djeluje. Ako to ne učinimo, moći ćemo staviti ključ u bravu. Vlada treba omogućiti okvir unutar kojeg će potporu moći dati poduzetnici, a njih treba osvijestiti da je dobro ulagati u sport. I zato bih predložio i javnu kampanju.
VEZANI ČLANCI:
Ideja kampanje svidjela se i potpredsjednici HGK Mirjani Čagalj, koja je predložila:
– Kampanju ne bih nazvala "Pomozite hrvatskom sportu", već bih išla s nečim u stilu "hrvatski sport je najvredniji proizvod".
Na koncu ovog okupljanja opći je dojam da se naše društvo samozavarava uspjesima nogometne nam reprezentacije – a ni u nogometnoj klupskoj bazi nije bajno – čiji uspjesi samo prikrivaju sve veću eroziju u ekipnom sportu.
Svaki klub u prvoj ligi privatizirati i više nema igranja po stričevima, kumovima, iskaznicama. Vlasnik će htjeti rezultat i neće biti lud da plaća "neradnike"