Vjerojatno najpoznatije liječničko lice svijeta, pored doktora Housea, sjedilo je na klupi londonskog Chelseaja. Dosta se igrača mijenjalo u tom razdoblju (od 2008. do 2015.), dosta je i trenera ustalo s te klupe. Bio je tu i André Villas-Boas i Roberto Di Matteo i Rafael Benítez i José Mourinho, ali jedna je osoba ondje bila cijelo vrijeme. Da, bila je to Mourinhova “ljubimica” Eva Carneiro.
Na stadionu je provodila dosta vremena, stalno pod svjetlom reflektora, svoj je posao radila pred očima tisuća ljudi, ali tog je 8. kolovoza 2015. reflektore usmjerila isključivo na sebe.
“The Special One” protjerao ju je s klupe plavih jer, kako je rekao, “ne razumije igru”. Utakmica protiv Swanseaja dokrajčila je njezinu karijeru u Chelseaju. Eva i fizioterapeut Jon Fearn ušli su na teren kako bi pružili pomoć Edenu Hazardu, zbog čega je Belgijanac morao napustiti teren, iako nije bio ozbiljnije povrijeđen.
Zdravlje kao prioritet
Chelsea je tada ostao s desetoricom igrača na terenu, jer je prethodno golman Thibaut Courtois bio isključen, a Mourinho je bijes iskalio na Carneiro. Odmah nakon utakmice liječničkom timu rekao je da su reagirali impulzivno i naivno. Portugalski stručnjak zabranio im je da sjede na klupi, a ukinuo im je i neke povlastice.
Od rujna 2015. Eva više ne radi kao liječnica Chelseaja. Nakon toga podnijela je tužbu protiv kluba, a na red je došao i sam Mourinho. Ona se od tada medijski ne eksponira, a sada je prvi put nakon cijele afere odlučila raščistiti stvari i sve objasniti. U ekskluzivnom intervjuu za The Daily Telegraph govorila je o počecima, borbi za ravnopravnost i svađi s velikim trenerom.
Eva Carneiro rođena je Gibraltarka, jedina kći Lourdes i Antonija Carneira, koji ju je poticao da vjeruje kako može napraviti sve što želi. Nakon treniranja baleta i jahanja, Eva je nakupila dosta ozljeda. Tad je shvatila da mora postojati bolji način da se zacijele sportske ozljede. Da, tako je i krenula njezina ljubav prema sportskoj medicini. No kako je došla do nogometa?
Njezin otac bio je navijač Real Madrida, često ju je vodio na Santiago Bernabéu gdje se i susrela s igrom, a 1992. godine krenula je studirati medicinu na Sveučilištu u Nottingham što ju je u konačnici i dovelo do Chelseaja, gdje je na klupu sjela 2008. godine, prvo kao pomoćna liječnica, a onda od 2011. kao i prva liječnica momčadi. No, kako je sve više radila na doktoratu, uočila je stav s kojim nije odrasla.
– Odrastajući, nisam mislila da će to što sam žensko biti problem. Nikada mi nije palo na pamet da bi zbog toga što smo muško ili žensko mogle postojati razlike u tome što možemo napraviti.
Začudilo me to što su drugi mislili da su moje ambicije izazov. Govorili su mi da je ono što ja želim nemoguće. Sve se svodilo na moj spol, na način na koji se odijevam i izgledam jer sam žena. Toga sam postala svjesna kako sam napredovala u karijeri, a to nije ono s čime sam odrasla. Otac me uvijek poticao i govorio da nema toga što ne mogu napraviti – pojašnjava Eva kako je teško napredovati u kulturno ograničenom svijetu, u kojemu se ona ipak uspjela probiti, a njezin napredak u Chelseaju se cijenio.
Za vrijeme mandata Andréa Villas-Boasa postala je prva liječnica momčadi i na toj poziciji ostala sve do utakmice sa Swanseajem i svađom s Mourinhom, koji je tada bio menadžer plavih. Hazardova ozljeda sve je promijenila, a cijela medijska trakavica nakon toga završila je suđenjem i isprikom kluba Evi Carneiro, u kojoj je stajalo kako je Eva slijedila i pravila igre i ispunila svoju dužnost kao liječnica jer je zdravlje igrača stavila na prvo mjesto.
No, nije jedini problem bio napuštanje Chelseaja. Carneiro je dobivala i prijetnje smrću i tako joj se posao iz snova pretvorio u borbu za preživljavanje. Štoviše, zbog toga što ona nije željela svu tu medijsku pozornost, koja je očito nosila posljedice.
Pronašla mir kod kuće
– Moj prioritet su uvijek bili zdravlje i sigurnost pacijenata koje liječim. I tako je kod svih doktora. Ono što se dogodilo meni, dogodilo se javno i zato je imalo velike posljedice na to kako se gleda na sigurnost u sportu. Da to sve nije razjašnjeno, ja bih se i dalje borila da se sve to pojasni. Sve je to utjecalo na način na koji će se liječnici ponašati u budućnosti i na način na koji i uprava razmišlja, ali i njima bi sigurnost igrača trebala biti najvažnija, a ako se ne govori o važnosti toga, postoji opasnost da se stvori jedna opasna siva zona – objašnjava Eva koja je nakon Chelseaja mir pronašla baš u rodnom Gibraltaru gdje je radila u Specijalnoj medicinskoj klinici.
– Imala sam ogromnu podršku i to od prvog dana, a kada se nalazite u tako teškom razdoblju, ta podrška znači puno i moram svima zahvaliti na tome, a posebno moram spomenuti Gibraltarce koji su mi ponovno dali osjećaj zajednice. Tada sam upoznala dosta ljudi koji su bili spremni ustati, boriti se. Nadam se da ćemo ostati prijatelji i to je pozitivna stvar koju vadim iz ove priče. Ne bih imala priliku upoznati ih da se sve to nije dogodilo. I kada prođete kroz sve to što sam ja prošla i na kraju se osjećate ovako, zapravo mislim da sam imala ogromnu sreću da to sve mogu reći. I, nažalost, ne možemo promijeniti um pojedinaca, samo možemo osvijestiti da ti problemi utječu na druge – kaže Eva Carneri.
A danas... Danas je iz svega izašla samo jača jer u Harleyjevoj ulici sada vodi svoju kliniku. Iako će njezina budućnost biti daleko od klupskog okruženja, i dalje će biti dio elitnog sporta. Ona je dio The Uefa Injury Study Groupa i kao takva ima pristup svim podacima o ozljedama igrača iz svih klubova Lige prvaka, a uz to i dalje će se boriti protiv diskriminacije žena u nogometu jer njezina strast za sportskom medicinom sada gori još jače, a moći će raditi ono što voli na svojoj klinici, na mirniji način i bez panike i brzih odluka.
– Ja sam samo liječnica koja je eto slučajno i žena koja je slijedila svoju strast, a to je sportska medicina. I to mi je donijelo neku razinu pažnje i objektivizacije koju nikada nisam tražila, ali ono što osjećam je odgovornost da govorim o tim problemima koji se moraju promijeniti – zaključuje Eva.
Sljedećih nekoliko mjeseci sigurno ćemo čuti od nje još ponešto jer teško da ovako ambiciozna, uporna i marljiva osoba može samo tako biti u sjeni. Jasno je da ima mnogo toga reći, napraviti i poboljšati u dijelu kojim se bavi.
Sreća da je José Mourinho svojim ponašanjem nije uspio obeshrabriti...
Kdaj vam bi netko pojasnil (a i njoj isto) kak timska ekipa (ne ona hitne službe na stadionu), znači ona od ekipe koja igra - ne smije uć u teren ak trener to ne dopusti il pogotof ak izričito zabrani !!! Nek se ona sam vrne baletu, jahanju il čem već !!!