Zagrebačka je utrka u kalendaru Svjetskog skijaškog kupa još od 2005. godine kada je održana prva utrka skijašica, a tri godine poslije počela se održavati i utrka skijaša. No, već i vrapci na grani znaju da ničega od toga ne bi bilo da se hrvatskom skijanju nije “dogodila” obitelj Kostelić, odnosno da Janica i Ivica nisu zapanjili skijaški svijet kao šampioni iz jedne male, neskijaške zemlje i iz radionice njihova oca, bivšeg rukometaša i rukometnog trenera.
Sanjarili smo još od 80-ih
Kako je sve krenulo, prisjetio se tadašnji predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Srećko Ferenčak:
– Mi smo o tome pomalo sanjarili još od sredine 80-ih kada su na Sljemenu FIS utrke vozili Ingemar Stenmark i Bojan Križaj, a kada su Janica i Ivica počeli postizati velike rezultate onda smo o svemu počeli angažiranije razmišljati. Ideja je bila Gipsova i Pavlekova, a kao i u mnogočemu, realizator ideje bio je tadašnji i današnji direktor Hrvatskog skijaškog saveza Vedran Pavlek.
A i “pokretač povijesti” Pavlek prisjetio se odluke o ulasku u kandidaturu za domaćina.
– Krenuli smo 2000. ili 2001., s time da je ideja dodatno razrađivana u sezoni 2002./2003. Tada smo počeli govoriti o konkretizaciji, a ja sam presjekao i rekao sad ili nikad pa smo počeli surađivati s Međunarodnim skijaškim savezom (FIS) iznijevši ideju da bismo prvo išli s utrkom skijašica, a potom i s utrkom skijaša. U proljeće 2003. tadašnji voditelj natjecanja skijašica u sklopu Svjetskog kupa Kurt Hoch rekao nam je da je to što želimo moguće, ali da do jeseni 2014. moramo napraviti neke stvari. Tada smo poslali zahtjev Gradu Zagrebu, koji je naše planove odobrio, a onda nam je 29. rujna 2004. FIS-ova inspekcija dala zeleno svjetlo za prvu utrku na Sljemenu koja je održana 20. siječnja 2005.
Pavlek nije htio govoriti o sebi kao rodonačelniku ideje:
– Ta je ideja uvijek bila u zraku, jer kada ste sportaš uvijek priželjkujete velika natjecanja na svom terenu. Nakon Janičine četiri medalje na ZOI 2002. i Ivičina slalomskoga Globusa, ja sam presjekao. Ili ćemo sada iskoristiti zanos ili utrku nećemo nikad imati.
I Ante Kostelić bio je veliki zagovornik te priče. Uostalom, zašto bi Svjetski kup na Sljemenu bila neostvariva fantazija za čovjeka koji je stvorio skijaške šampione u zemlji s tri skijaška brijega.
– Gips je to uvijek želio, posebice nakon što je vidio gdje se sve utrke održavaju. Ima nekih koje nisu primjerene pa je rekao da bismo mi to na Sljemenu bolje napravili. Na kraju je tako i bilo i čak smo poslije ušli i u elitni klub organizatora Svjetskog kupa zvan Club Five – dodao je Ferenčak koji je u tim ključnim godinama radio u Gradskom poglavarstvu, u Uredu za upravljanje imovinom.
A to je bila važna strateška pozicija za ideju jer je na Sljemenu trebalo sagraditi infrastrukturu.
– Koliko god se ne slažem kako Bandić upravlja Zagrebom, glede sporta pa tako i Snježne kraljice, odigrao je značajnu ulogu. Nakon što smo dobili pristanak Grada, počeli smo obilaziti organizatore utrka i promatrati sve što oni čine i što sve jedna utrka mora imati. Na koncu smo čak otišli i na jednu utrku Formule 1 kako bismo vidjeli kako catering radi slavni Paddock Club – priča Ferenčak i prisjeća se prve utrke:
– Kada smo počeli pripremati prvu utrku, a posebice kada se ona približila, kao predsjednik organizacijskog odbora, osjećao sam velik strah. Pavlek je nešto znao o tome, ja nešto manje, no nitko nije imao pravu sliku kako će to izgledati.
Najmanje je o svemu tome pojma imao gradonačelnik Milan Bandić, no to ga nije spriječilo da obeća da će Zagreb imati utrku Svjetskog kupa, a to se i obistinilo.
– I danas mi dolaze te slike. Sadili smo borove na Sljemenu zajedno s Kostelićima. Sjećam se da su tada tek kucali na vrata društva najboljih skijaša, a da se Ivica pripremao za neku zahtjevnu operaciju koja je stajala 138 tisuća kuna. Uglavnom, ja sam tada kao iz topa ispalio da ćemo za četiri godine na tom istom brdu imati Svjetski kup. Danas kada to doista imamo, želim zahvaliti sugrađanima koji su htjeli utrku u svom gradu.
Bez hrvatske pobjede
Za razliku od Janice, Ivica Kostelić je zagrebačku utrku Svjetskog kupa morao čekati tri godine dulje, premda je vozio i na prvoj utrci skijašica, ali kao predvozač:
– Kad sam se kao klinac vozio na Cvrenom spustu mislio sam kako bi bilo dobro da tu jednog dana bude Svjetski kup, a i zamišljao sam si kako i ja vozim tu utrku. Kada je Janica počela postizati rezultate, a za njom i ja, više mi to nije izgledalo tako nestvarno kao što mi se činilo dok sam bio dijete – kazao je Ivica.
Nažalost, ni Janica ni Ivica na Sljemenu nikad nisu pobijedili. Janica je na premijeri 2005. izletjela sa staze, a 2006. bila je treća, u onoj nezaboravnoj utrci voženoj bez štapa i rukavica. Ivica je, pak, u skladu sa svojom srebrnom sportskom sudbinom (ima četiri olimpijska srebra), i na najdražem brdu tri puta bio drugi i jednom treći.
Ivica Kostelić je hrvatska skijaška elita i rezultate koje on postiže u svjetskom kupu nemru dostiči konkurenti iz regije dakle skijaši iz Albanije, Srbije, Bosne i Makedonije.