Lino Červar jučer je izjavio da odlazi iz reprezentacije. Ne odmah, ne sada, nego sljedeće godine. Takav mu je plan. Ništa neočekivano. Ionako je, kada je drugi put sjeo na klupu Hrvatske, rekao da mu je želja odraditi još jedne Olimpijske igre. A Tokio je na rasporedu sljedeće godine. Možda je Lino svoj povratak drukčije zamišljao, s ponekom medaljom oko vrata, no za sada ima jedno peto mjesto, a možda nakon subote još jedno. Zapravo, ima i jedno zlato, mediteransko.
Sam neće odstupiti
Je li vrijeme da se Lino odmah zavali u udobnu fotelju i da se makne s tvrde, trenerske klupe?
Njegovi vršnjaci (Constantini, Onesta, Brand) to su već odavno napravili. Poznavajući ga, Lino sigurno neće odstupiti. Barem ne sam. A zašto i bi? Ispunio je sve ciljeve koje su mu zadali čelni ljudi Saveza. Kvalificirao se na Svjetsko prvenstvo, vodi u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, osigurao je nastup na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Igre. Jedino nije osvojio medalje na Europskom i Svjetskom prvenstvu. No, ionako nije ni očekivao medalju od reprezentacije koja je po trenutačnoj kvaliteti upravo baš tu, od petog do osmog mjesta. Istina, bili smo blizu dva polufinala. Na EP-u u Hrvatskoj nedostajao nam je jedan pogodak za prolaz među četiri, na SP-u koje još uvijek traje nedostajala su dva boda. Da, ona protiv Brazila. Lako je Linu smijeniti, no pitanje je koga dovesti i tko je taj trener koji mora u godinu dana oformiti momčad koja će napasti medalju, barem brončanu, u Tokiju. Vremena je malo, a posla puno, baš kao i natjecanja. Već u travnju nastavljaju se kvalifikacije za Europsko prvenstvo koje će se održati u tri zemlje 2020. godine (Austrija, Norveška, Švedska).
U redu, već smo se na pola plasirali jer smo pobijedili Belgiju u gostima i Švicarsku doma. Za plasman na EP trebat će nam samo dvije domaće pobjede nad Belgijom i Srbijom. Potom će brzo doći i Europsko prvenstvo pa Olimpijske igre. Kao i svaki put nakon što završi veliko natjecanje, sastane se Upravni odbor Hrvatskog rukometnog saveza. Tako će biti i sada. Izbornik će podnijeti izvještaj, a na njima je da ga prihvate ili ne. U ovom trenutku nitko ne razmišlja o promjenama. Ili se možda varamo... Peto mjesto na Europskom prvenstvu proglašeno je neuspjehom, no Červaru se dala još jedna prilika, upravo zato što očigledno nemamo trenera koji može jamčiti visoke ciljeve. Doduše, stradali su Červarovi pomoćnici, u prvom redu Hrvoje Horvat. U Njemačkoj i Danskoj Davor Dominiković i Igor Vori, a pogotovo Mario Kelentrić, trener vratara, odradili su više nego dobar posao.
Još ima energije u njemu
Lino je rekao da još uvijek ima energije u njemu, da još uvijek ima ideja. U redu, možda je to zaista tako. Ali, onda neka se posveti samo rukometu, a sve ono oko rukometa neka zanemari. Pogotovo se ne bi trebao zamarati čitanjem i nepotrebnim komentiranjem kritika. Nije mu prvi put. Bilo je takvih ispada i prije, i 2007. i 2009. i 2010. godine. Sada kada više nije angažiran u PPD Zagrebu možda bi se mogao u cijelosti posvetiti reprezentaciji. Ima dovoljno vremena da osmisli strategiju, igrače, taktiku koji će ga vratiti na one puteve kada je iz godine u godinu ostvarivao plasmane u polufinale.
I zato, umjesto zaključka, vjerojatno se neće dogoditi promjena, barem ne do Europskog prvenstva u Austriji početkom 2020. Ako Lino želi vidjeti Tokio, morat će na tom EP-u dokazati svim navijačima da Hrvatska može opet igrati ozbiljan rukomet. A ako mu se dogodi neki europski Brazil, bojim se da će to onda biti “sajonara”...
>> Pogledajte Červarov obračun s kritičarima
Ozbiljan rukomet ?? Sveli smo Španjolce , Nijemce i Francuze na manje od 22 gola !! Ako to nije ozbiljan rukomet onda ne znam što je ?? Brazil se dogodio i što sada , pa nije samo Lino kriv za Brazil. Igrači su ga po kvaliteti trebali pobijedili i bez trenera na klupi !