U povijesti svjetskih prvenstava, a igraju se od 1954. godine, samo dvije zemlje koje su bile domaćini nikako se ne mogu svrstati u one u kojima je rukomet popularan sport. Riječ je o Japanu (1997. godine) i Portugalu (2003.). Svi ostali domaćini bili su rukometno pismeni, a neki su domaćinstvo itekako dobro iskoristili osvajajući medalje.
Najviše je puta domaćin bila Njemačka – šest puta, računajući i ovaj SP. Učinak im je više nego dobar – jedno zlato, jedno srebro, jedna bronca, jedno četvrto mjesto, a ove godine imaju već polufinale u džepu. Koliko je važno biti domaćin, vidi se u posljednjih 14 godina. Od 2005. do danas domaćini su osvojili pet medalja od mogućih sedam. Samo Tunis i Švedska to nisu uspjeli.
U posljednje vrijeme za dobivanje domaćinstva gleda se u kojoj je zemlji rukomet toliko popularan da može jamčiti pune dvorane jer to onda znači puno novaca u blagajnu i veliki interes sponzora. Naravno, gleda se i na to da domaćin dogura što dalje kako bi broj gledatelja stalno rastao.
Svaka zemlja domaćin gleda i na to da pred svojim navijača napravi oproštaj jedne zaslužne generacije, a da po mogućnosti taj oproštaj bude s medaljom oko vrata. Od francuske klupe se na SP-u opraštao legendarni trener Daniel Constantini, a bio je to kraj za jednu sjajnu generaciju igrača koju su predvodili Gaudin, Martini, Anquetil, Richardson, Cazal. Pogađate, Francuska je uzela zlato. Ista stvar dogodila se šest godina kasnije. Njemačka se zlatom oprostila od Heinera Branda, ali i jedne odlične generacije u kojoj su bili Fritz, Baur, Schwarzer, Kraus, Klimovets...
I Hrvatska je 2009. dobila domaćinstvo jer je htjela iskoristiti jednu super generaciju kojoj bi zlato bio vrhunac karijere. Nije išlo. U finalu smo izgubili od Francuske. Junaci Portugala i Atene nakon tog SP-a brzo su se opraštali. Odmah su otišli Metličić, Šprem, Špoljarić, Losert i T. Valčić...
>> Pogledajte izjavu Line Červara nakon pobjede nad Francuskom
Španjolci su se domaćinskim zlatom 2013. oprostili od trenera Rivere, ali i nekih igrača. Katar je dvije godine kasnije uložio velik novac u igrače kako bi na domaćem parketu osvojio medalju. Prvo su za trenera doveli Riveru, a onda su silnim novcima kupili Crnogorce Stojanovića i Markovića, Šarića iz BiH, Egipćanina Mabrouka, Francuza Roinea, Kubanca Capotea, Španjolca Vidala i Tunižanina Benalija.
I na kraju, kakav bi to bio oproštaj francuskog izbornika Claudija Oneste bez zlatne medalje na SP-u, na domaćem parketu. I dogodilo se, 2017. godine... I tko onda kaže da se ne isplati biti domaćin. Kakvu li će samo reprezentaciju složiti Egipat 2020. godine?
>> Pogledajte što o nastupu rukometaša na SP-u kaže naš novinar Mladen Miletić
Mrvec ti ne mozeš Lini ni wc čistiti.