Skandali su na žalost postali Dinamova svakodnevica, s ipak jednom bitnom razlikom u odnosu na prošle europske sezone, kada smo se u studenome i prosincu obično zgražali nad grozomornim učincima plavih u skupinama europskih kupova.
Danas, začudo, na djelu nisu katastrofalne rezultatske afere plavih obojenih u crveno-zelene portugalske boje, nego se Dinamo predstavio Europi u jednom sasvim novome svjetlu. Opet tako skandalozno intrigantnom.
Tako su plavi ove sezone probili led u Ligi prvaka kao prvi klub u povijesti čiji je trener u predvečerje velikoga natjecanja odležao u zatvoru, kao i njegov izvršni predsjednik (i to čak u dva navrata u jednoj polusezoni), a kao kraj aferaške jeseni (valjda je zaista kraj!) stigao je slučaj dopingiranoga Arijana Ademija. Nečisti orkan sručio se na hrvatskog prvaka, a zamislite tog apsurda, u toj osuđujućoj i mučnoj europskoj stvarnosti, jedina Dinamova svijetla točka još uvijek je – rezultat.
Četvorica gledaju u leđa
Da, ne preostaje nam ništa drugo nego pozvati se još jednom na antologijski trijumf nad Arsenalom u Zagrebu, pobjedu kojom, gle čuda, Dinamo još drži glavu iznad vode i još uvijek, pri kraju studenoga, nije eliminiran iz Europe.
Pomalo nestvarno kad je ovaj klub u pitanju zazvučat će podatak kako su plavi ove jeseni srušili jednu turobnu tradiciju i više nisu najgori klub u skupinama Lige prvaka.
Dapače, zahvaljujući tim zlatnim bodovima protiv topnika, Dinamu danas u leđa gledaju čak četiri kluba: Astana, Borussia Mönchengladbach, Maccabi Tel Aviv i Lyon, a u rangu s plavima s tri boda su Šahtar, Sevilla i Bate Borisov, čak i njegov današnji suparnik Arsenal.
Ako ništa drugo, Zoran Mamić možda je u Remetincu doživio prosvjetljenje i sazrio u trenera solidne europske klase. Nije dokaz tome samo pobjeda nad Arsenalom, nego i herojski otpor favoriziranim Grcima u obje utakmice. I to bez lidera momčadi, neprocjenjivo važnoga Arijana Ademija.
Duh davnih ljeta i jeseni 1998. i 1999. godine evocirat će remek-djela trenerskih čudotvoraca Velimira Zajeca i Osvalda Ardilesa, stručnjaka koji su s Dinamom u Ligi prvaka pobjeđivali Ajax i Porto i remizirali s Manchester Unitedom. Ali po čemu je Zoranova trenerska zabilježba u elitnom natjecanju manje vrijedna od njihove? Dapače, na ovu Dinamovu momčad u srazu s Arsenalom nitko ne bi stavio ni prebijenu lipu.
Ono od čega se Dinamo ni u ovoj sezoni Lige prvaka nije uspio otrgnuti jest status publici najneprivlačnijega domaćina, što će pobjedi nad Arsenalom još više podignuti tržišnu vrijednost. Dakle, plavi su u prosjeku u Maksimiru opet imali 'malu kuću duhova' s prosjekom od 15.759 gledatelja. Podbačaj, kako god oni to prikazali, s obzirom na kapacitet stadiona od 38 tisuća gledatelja. Brojčano slabiji u kategoriji gledanosti samo je bjeloruski Bate Borisov, s prosjekom od 12.920 navijača, ali to je samo privid jer Bjelorusi imaju kapacitet stadiona od 13 tisuća ljudi.
Kad se u prosincu podvuče crta pod Dinamovu europsku jesen, na površinu će isplivati ipak najsvečaniji Dinamov domet, nešto što možete karakterizirati dimnom zavjesom za kamufliranje afera, ali i nešto što će Uefa službeno priznati.
Dakle, od ljeta 2007. godine, kada je prvi put ostvario plasman u grupnu fazu europskih kupova, Dinamo je do sada odigrao čak 106 službenih međunarodnih utakmica u Uefinoj nadležnosti, po čemu je na podjeli europskog rekorda zajedno s Barcelonom! Drugo mjesto dijele Bayern i Basel s po 104, slijede Benfica 102, Atletico 100, Chelsea 98... Arsenal je za sada na 88.
Jednoga dana kada budu praznili ladice u Maksimiru, Mamić i Barišić, ako ni zbog čega drugoga, ponosno će mahati tom Uefinom diplomom. Tih 'sto i nešto' nosi njihov potpis, makar Zdravko zbog spriječenosti i nije stigao na svaku, a na jednoj se čak uspio potući s policajcem.
Zaradili 16 milijuna eura
Kad smo već kod Dinamove jeseni u Ligi prvaka, nikako ne smijemo zanemariti ni financijski učinak Zoranove jeseni na klupi. Tako će ostati zabilježeno kako su si plavi ove sezone priskrbili čak 16,2 milijuna eura samo od Uefinih pristojbi, uključujući milijun i pol eura za pobjedu u grupnoj fazi. Na tu vrstu honorara u Dinamu su već odavno zaboravili.
Da, gospodo, Dinamo je svojim golim rukama, mukom i znojem (uz mikro dozicu stanozolola), u četiri mjeseca namaknuo iznos od tri rekordna Hajdukova transfera zajedno.
I dušobrižnici mogu biti spokojni, tih će 16 i nešto milijuna zaista će uskoro sjesti u Dinamovu blagajnu. Uefa, naime, ne isplaćuje na račune u Belizeu i Djevičanskim Otocima.