Prvi je trofej u vitrinama nakon 5:2 pobjede Dinama boljim izvođenjem kaznenih udaraca. Igra je bila u skladu s aktualnim trenutkom pripremnog razdoblja, ali svakako najveći razlog zadovoljstva Dinamovih navijača su – novi igrači! Vratar Pablo Migliore te napadači El Soudani i Junior Fernandes pokazali su da Zdravko Mamić nije pogriješio i da je kupio pojačanja.
Dobra kupnja
Iako je nerijetko prilično opasno nakon samo jedne prave utakmice donositi zaključke, ne vjerujemo da ćemo pogriješiti napišemo li već sad da je Alžirac El Soudani (26) jedan od najboljih stranaca koji je ikada došao u Hrvatsku! Brz je, jak s loptom u nogama, sklon suradnji, osjeća igru i prostor, profesionalan je (defenziva), a statistika govori da je i pravi strijelac, iako je u subotu s Hajdukom samo jednom bio u pravoj šansi.
Prvi je dojam da je Dinamo napravio dobar posao i napokon ima kvalitetne ofenzivne bokove. El Soudani je pokazao nešto više, iako se vidi da nije posve spreman, ali to je i normalno u ovome pripremnome dijelu. K tome, momčad se još uigrava, pa je sigurno da prave stvari tek možemo očekivati u dolazećem razdoblju – kaže iskusni nogometni stručnjak Ilija Lončarević.
Čime vas je El Soudani kupio, koje ste vrline zapazili?
– Alžirac igra u oba smjera, što je iznimno važno, posebno ako gledamo kroz prizmu Dinamovih međunarodnih utakmica. Jak je na lopti desnom nogom, treba vidjeti kakva mu je lijeva. Ima dovoljnu brzinu, odličnu procjenu traženja dubine i prostora, zna mnogo toga, individualac je i sve je to vrlo pozitivno.
Zanimljivi Dinamo
El Soudani je pokazao i da nije sebičan, fantastično je asistirao Čopu za gol...
– To je svakako velika stvar, on gleda oko sebe, on sve vidi i hoće surađivati. Ostane li takav kao protiv Hajduka, to je golemi plus i za njega, ali i za Dinamovu momčad! Baš sam malo prije pogledao njegovu statistiku u alžirskoj reprezentaciji, na 13 utakmica zabio je čak sedam golova...
Što je Dinamo dobio s El Soudanijem?
– I s njim i s Fernandesom, Dinamo je dobio dubinu, a to prije nije imao! Dosad su na bokovima igrali uglavnom vezni igrači, koji ne traže dubinu bez lopte i to je bio Dinamov veliki hendikep, posebno u europskim dvobojima. Taj Fernandes je pokazao iznimnu hitrinu i brzinu, osjećaj za prostor, ali i manu vezanu uz takav, "električni" tip igrača – nema mirnoću u završnici!
– Polako, to je bila tek prva službena utakmica. Važno je da je pokazao mnogo dobroga. A da je još iskazao i mirnoću u realizaciji uz ostale vrline, pa bio bi Ronaldo, ljudi moji! Pričekajmo malo...
Možemo li sad reći da Dinamo napokon ima igrače za 4-2-3-1 sustav, možemo li za Alžirca i Čileanca napisati da su, dakako u našim okvirima, "Dinamovi Robben i Ribery"?
– Preduvjeti za to svakako su zadovoljeni! Napokon na bokovima postoje brzi i dubinski jaki igrači, koji su istodobno profesionalni u defenzivnim zadaćama.