Ostao sam zbog Miškovićeva poziva i tek rođenog sina

Iznimna je rijetkost u hrvatskom nogometu od nekog zrelog igrača za kojim postoji interes kluba iz liga petice čuti: „Želim ostati, bit će vremena za transfer.“

Još ako je pritom riječ o hrvatskom reprezentativcu, osvajaču dvostruke krune s klubom od kojeg to mnogi nisu očekivali i u kojem je među nositeljima igre, onda takva odluka posebno dobiva na težini. Filip Bradarić (25) želi s Rijekom u Ligu prvaka.

– Zadnjih dana svi me pitaju: „Što se dogodilo, zašto nisi iskoristio, to je prilika života.“ No, ja to drukčije gledam. Inače sam kao osoba po nekim stvarima možda čudan. Konkretno, nazvao me predsjednik kluba Mišković i rekao da bi volio da ostanem i pomognem u Ligi prvaka, da želi, koliko je moguće, da ekipa ostane na okupu kako bi se napravio iskorak više u Europi. I tad sam osjetio da bih se i ja možda trebao odužiti, zbog svega što se događalo prijašnjih godina, a klub bi svaki put stao iza mene. To svakako nije korak unazad, možda me sutra čeka nešto bolje. Glavno mi je da sam sretan, imam vrhunske suigrače s kojima sam ostvario sezonu iz snova i zašto onda odmah bježati? Sad mi je cilj igrati Ligu prvaka, prvi put u životu.

Klubu je očito bilo stalo da vas zadrži jer bi vašim odlaskom bio razbijen dvojac u vezi s Mišićem...

Prebrz oproštaj s Frankom

– Mi smo bili tandem koji je eksplodirao, ali ne bismo uspjeli bez potpore drugih, naročito kapetana Maleša, ne samo ulascima u igru već i podrškom. Ekipa je sve to donijela. Kad me nazvao Mišković, shvatio sam da je bitno da ostanem, da to nisu prazne priče, da ni njemu nije u interesu sto posto napraviti transfer. Možda bi mu taj novac puno pomogao, ali vidio sam da želi moj ostanak kako bi održao momčad koja može napraviti dobre stvari u Europi.

Nakon dugo vremena pratit ćemo nečiji put prema LP-u, a da to nije Dinamo koji se već bio dobro uhodao u pretkolima. Hoće li vam biti problem manjak iskustva?

– Nama je to prije svega maksimalan motiv. Kad ne bi bio, onda ne bismo trebali ni igrati. Momci su se dokazali karakterno i igrački i mislim da baš svakome možemo zapapriti. Koja god momčad da dođe, u bilo kojem pretkolu, neće joj biti lako s nama.

Kakav je bio oproštaj s Andrijaševićem, koji je otišao u Gent?

– Pa nekako prebrz. Meni ne jer smo bili cimeri u reprezentaciji. Svaki dan znao sam što se događa. U glavi se postavio da ide i zato je bolje da je otišao, da napravi taj iskorak. Puno je učinio za Rijeku.

Beba ima mjesec dana

Bili ste u kadru reprezentacije za utakmicu s Islandom. Iako imate puno toga iza sebe, osjećate li respekt kad uđete u svlačionicu u kojoj su Modrić i Mandžukić, važni akteri finala LP-a?

– Prema takvim igračima i ljudima moraš imati respekt. Samo treniranje i vrijeme provedeno s njima meni je velika stvar.

Kako ste ih doživjeli izvan terena?

– To su vrhunski momci s kojima je i zezancija vrhunska. Prihvatili su nas odlično.

Jeste li bili uključeni u pregovore s Bolognom?

– Da, bio sam. Čak sam mislio i da je sve gotovo, dok me nije nazvao Mišković.

Je li vas pokolebalo u odlasku što ste se na primjeru nekih suigrača mogli uvjeriti da vas vani u jačoj ligi ne čekaju med i mlijeko?

– O.K., oni su puno mlađi išli. Ja s 18 nikad ne bih otišao. Ali sad imam 25 i mislim da imam dovoljno toga iza sebe da se mogu nositi i s pritiskom i jačom ligom. Nisam ostao zato što se bojim.

A možda i da beba malo poraste... Otac ste malog Luke, rođenog uoči zadnjeg derbija s Hajdukom.

– Da, možda je i to bio jedan od razloga. Beba ima mjesec dana, žena ne spava dobro. Bolje malo pričekati.