Filip Mihaljević

Nogometaš kojeg su otkrili na bacanju kamena s ramena

Foto: Youtube/Screenshot
Filip Mihaljević
Foto: Reuters
Filip Mihaljević
20.03.2016.
u 23:00
'Očekivao sam dobar rezultat, ali da budem iskren, medalju nikako. Došao sam psihički i fizički jako dobro spreman, bio sam mirne glave i to mi je očito puno pomoglo.'
Pogledaj originalni članak

Filip Mihaljević, 22-godišnji hrvatski bacač kugle iz Livna, senzacija je Svjetskog dvoranskog prvenstva u Portlandu. Osvojio je treće mjesto s hicem 20,87 metara što mu je ujedno i osobni rekord.

To je ukupno šesta hrvatska medalja na svjetskim dvoranskim prvenstvima. Četiri je osvojila Blanka Vlašić u skoku u vis (zlato u Valenciji 2008. i Dohi 2010., srebro u Moskvi 2006. i broncu u Budimpešti 2004.) i jednu Branko Zorko na 1500 m (broncu u Torontu 1993.). Dakle, na mušku medalju na svjetskim dvoranskim prvenstvima čekali smo pune 23 godina.

– Očekivao sam dobar rezultat, ali da budem iskren, medalju nikako. Došao sam psihički i fizički jako dobro spreman, bio sam mirne glave i to mi je očito puno pomoglo. Već prvi hitac bio je dovoljan za broncu. Šteta što mi je srebro izmaknulo za samo dva centimetra. Ne znam kako to objasniti, ali kugla mi je bila tako nekako lagana, kao da sam mogao s njom napraviti sve što hoću. Možda će sad ovo zvučati prepotentno, ali nisam zadovoljan tehnikom. Tu se može puno toga još popraviti – rekao je Mihaljević.

Studira u SAD-u

U Americi Filip trenira i studira od siječnja 2014. godine. Tamo mu je trener Kemal Mešić, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine u bacanju kugle.

– Suradnja ne da je dobra, nego odlična. Uoči Portlanda bio sam dva tjedna na pripremama u Dohi, kod mog prvog trenera Ivice Jakeljića – istaknuo je Filip.

Upravo ga je Ivica otkrio u Livnu gdje je godinama igrao nogomet za tamošnji klub Troglav, ali i povremeno bacao kamena s ramena.

– Vidio je da imam visinu i da mogu daleko bacati pa me nagovorio na bacanje kugle. Kod nas se u kući dosta prati sport, ali atletika je uvijek bila posebna za mene jer ju je moj otac trenirao za vrijeme studija pa sam ga ja kao mali ispitivao o pravilima i o rekordima. Prvi sam put na atletsku stazu došao krajem 2011. godine. Kako sam došao, tako sam na kraju i ostao. Prvih šest mjeseci trenirao sam samo vikendom jer sam živio u Livnu pa sam vikendom putovao u Split. Poslije toga sam se preselio u Split. Joj, nevjerojatno, ali mi čestitarske poruke stižu svake sekunde. Svi su zadovoljni, ponajviše obitelj. A ja se ne smijem sad “uspavati” ili umisliti jer već u ponedjeljak počinju pripreme za sezonu na otvorenome. Glavni ciljevi se znaju – Europsko prvenstvo u Amsterdamu i Olimpijske igre u Rio de Janeiru – rekao je Filip.

Jednu od originalnijih poruka poslao mu je David Bartha, Filipov cimer na sveučilištu Virginia.

– Moj cimer osvojio je broncu. No big deal.

Uz kuglu nastavit će trenirati i disk.

– Mislim da i tu imam prilike biti dobar – istaknuo je Filip.

A sjajne vijesti za Hrvatsku iz Portlanda stigle su i zbog naše najbolje sprinterice, preponašice Andreje Ivančević.

Andreja je zamalo osvojila prvu povijesnu medalju za Hrvatsku u sprinterskim disciplinama. Bila je četvrta na 60 metara prepone. Lani joj se dogodio peh na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, na otvorenome, kada je pala nekoliko prepona prije cilja u polufinalnoj utrci. Ali taj finale joj se vratio u Portlandu.

– Sretna sam i zadovoljna. Rezultat je mogao biti bolji, pogotovo u finalu. Imam osjećaj da mogu brže i ovaj plasman samo mi je motiv više da mi sezona na otvorenome bude dobra kao lanjska, ako ne i bolja – poručila nam je iz Portlanda Andreja.

U polufinalu je Ivančević bila druga u svojoj skupini istrčavši 7,91 sekundu, što je novi hrvatski rekord. Popravila ga je za tri stotinke.

– Žao mi je što ovdje nisam istrčala svoju prvu utrku ispod 7,90 sekundi. Jasno, žao mi je i što se nisam vratila s medaljom. Opet, drago mi je što sam sebi i ostalima dokazala da mogu biti ravnopravna sa svim najboljim svjetskim preponašicama – istaknula je Andreja.

S Andrejom je u Portlandu i njezin trener Igor Čordaš.

– Osjećam se ponosno. Što više reći – rekao je.

Sretan je bio i Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza.

Rio, čuvaj nas se!

– Andreji svaka čast na dvije sjajne utrke. Imali smo dva sportaša na dvoranskom Svjetskom prvenstvu. Oba su bila u finalu, jedan je osvojio medalju. Bilo bi sad licemjerno reći da sam očekivao jednu medalju. Nisam. Zato sam sad iznimno sretan što je Mihaljević osvojio broncu. Tako mirnu glavu kod jednog atletičara dugo, dugo nisam vidio – rekao je Veštić dodajući:

– Imat ćemo jaku reprezentaciju na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Amsterdamu i možda rekordan broj medalja. A onda čuvaj se, Rio de Janeiro, stižu hrvatski atletski aduti – zaključio je Veštić.

>> Novi uspjeh hrvatske atletike: Filip Mihaljević osvojio broncu na dvoranskom SP-u!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.