Bio je to veliki dana za obitelj Ljutić, nikad brojnije na jednom mjestu, za vrijeme nastupa obiteljske sportske perjanice Zrinke izvan granica Hrvatske. A svim svojim navijačima pa tako i sestri Dori te bratu Hrvoju, Zrinka je uzvratila svojom drugom pobjedom u karijeri (i drugom u nizu) u Svjetskom kupu skijašica.
Na tribinama na Podkorenu vijorile su se hrvatske zastave kao nekad na Sljemenu. Mnoštvo je klicalo "Zrinka, Zrinka" a čulo se i pjevanje hrvatske himne intonirane u čast hrvatske pobjednice utrke Svjetskog kupa koja se već šestu sezonu zaredom, umjesto u Mariboru, održava u Kranjskoj Gori.
Među grlenijim navijačima, s većim brojem otkucaja srca, bili su članovi obitelji Ljutić. A jednog od njih, Amirova ujaka Zdenka Malenicu, zatekli smo u suzama:
- Ja nisam neki vjernik ali sam za vrijeme utrke klečao. Zapravo, ja niti ne znam kako je utrka tekla. Je li bilo zeleno pa crveno ili...?
Pitao je ujak za Zrinkine prolaze za koje nam se čini da su svi bili u zelenom, da je bila u prednosti nakon svakog segmenta. Baka Ivka nije klečala ali je bogme imala povišen broj otkucaja srca.
- Uh, opet je bilo lupanje srca i grčeva u stomaku.
A veseli ujak podsjetio nas je na jedan vrlo zanimljiv podatak.
- Znate li da je Zrinka dio nagrade za prvu pobjedu, izborenu u Semmeringu, dala Zakladi Čilić koja je nju stipendirala kada joj je to bilo potrebno. Inače, prvi veći sponzor bio je Cedevita. Ja sam bio predsjednik Košarkaškog kluba Medveščak u kojem su, tada, igrali i Emil Tedeschi i Mladen Veber pa su nam omogućili prvo jače sponzorstvo za Zrinku.
Još nakon prve vožnje, u kojoj je Zrinka najbrže vrijeme dijelila s Wendy Holdener, ujak Zdenko nudio nas je čvarcima i rakijom a takva ponuda uslijedila je i nakon Zrinkine pobjede. Kušali smo samo čvarke a na pjenušac nismo mogli čekati.
- Pjenušac mi je u automobilu, nisam ga htio donijeti sa sobom da ne ureknem Zrinku. Inače, pozvali su nas Slovaci u njihovu kuću gdje su priredili neko posebno iznenađenje za Zrinku. Ne možete vjerovati koliki su Slovaci Zrinkini navijači.
O toj ljubavi čuli smo i od djeda Mladena, oca Zrinkine majke Martine. A on nam je pak ishvalio i jednog Austrijanca.
- Najveći Zrinkin navijač u Austriji je papa Gamper. Osim moralne, bila je to i financijska podrška, on i njegova supruga vjerovali su u obitelj Ljutić. Uostalom, frau Gamper je bila profesorica njemačkog pa je podučavala djecu njemačkom jeziku. Ići ću ja i na sljedeću utrku, u Flachau, i spavat ću kod obitelji Gamper.
Na pitanje kako je proživio utrku, djed Mladen nas je iznenadio odgovorom:
- Bio sam jako miran jer Zrinka je već napravila velike stvari i ja sam već s tim bio presretan. Meni je bilo glavno da spusti u ciljnu ravninu, da ne izleti kao što su izletjele Njemice Eicher i Duerr.
Baka Đurđica, mama od Zrinkine mame, nam je priznala da je imala pojačani puls ali da suza nije imala.
- Mi vam sve to gledamo bez velike euforije.
Pa kako će onda djed i baka proslaviti ovu veliku pobjedu njihove unuke?
- Skromno. Ima deda vinograd i to. Ovo je pobjeda za hrvatsku mladost, da se okrenu od droge, da se okane mobitela ili prstaća kako ih ja zovem i da se bave sportom.
A deda Mladen je otac od Zrinkine majke Martine koja je pak bila sretna zbog toliko članova obitelji na okupu, i sa svoje i sa suprugove strane:
- Bili su baka i djed s jedne strane, druga baka, ujak, obitelj od ujaka, Amirova sestra, djeca, moj brat, prijatelji iz Austrije, prijatelji i susjedi. Zrinka je pobijedila i zahvaljujući povicima svih tih navijača i svim tim hrvatskim zastavama.
Rubiten, uredu je, ali veće je zlo nepismeni novinar!Npr. ujak OD mame!!!! Da li Večernji ima mogućnost poslati novinara na večernji tečaj opismenjavanja! Gadljivo je ovo čitati, kad te izvještava polupismeni lik.Da li vi imate u redakciji lektora, ili je i on "stric od tetke".