Georg Koch (52), nekada izvrstan njemački vratar rodom iz Bergisch Gladbacha i nekadašnji ljubimac navijača Dinama, u kojemu je sjajno branio u šampionskoj sezoni 2007./2008., dao je ekskluzivni intervju Večernjem listu. Nakon dugih godina medijske šutnje, Georg Koch – koji je bez oklijevanja pristao razgovarati za Večernji, samo inzistirajući da se intervju radi na njemačkom – otvorio nam je dušu progovorivši o svome teškome zdravstvenome stanju, prisjetio se i sretnih dana u Zagrebu te nastupa za Dinamo, o odnosu s Lukom Modrićem, derbiju s Hajdukom... a u vrlo emotivnom nastupu otkrio nam je i svoju najveću želju ovoga proljeća. No krenimo redom...
Izdvajamo neka pitanja, a cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
Kako ste tada, kao stranac, doživjeli rivalitet između Dinama i Hajduka?
– Bilo je veoma emocionalno. Navijači Hajduka gađali su me mobitelom u glavu kada smo u Splitu osvojili kup i kada sam s pobjedničkim pokalom trčao prema našim navijačima, Boysima. Smatram da je dobro biti emocionalan ako time ne ugrožavate druge ljude. Sjećam se neugodnih trenutaka kada smo gostovali u Splitu i nismo mogli napustiti hotel. Tako ne bi trebalo biti. Ali ja sam bio tip kojega je to dodatno motiviralo da bude još bolji na terenu.
Zašto ste odlučili napustiti Dinamo nakon samo jedne sezone, u ljeto 2008. godine?
– Nisam ja odlučio otići. Klub je tako odlučio. Ja sam želio ostati. Mogu li vam nešto reći? Ja bih najradije u Hrvatskoj ostao i do danas. To je prekrasna, nogometna zemlja. S prekrasnim otocima, uvalama.
Kada ste bili posljednji put u Zagrebu?
– Ljudi većinom dolaze nekamo kada ih se na nešto pozove. Iskreno, nedostaje mi jako Zagreb. Volio sam ga totalno.
Nadam se da ćemo se vidjeti još u Zagrebu. Unatoč smrtonosnoj bolesti, u vama se i dalje osjeti velika životna energija?
– Da me netko pozove i kaže: "Hej, dođi sutra u Zagreb", odmah bih krenuo iz Kölna. Stanujem nedaleko od zračne luke u Kölnu. Ne radi se o Zagrebu i Hrvatskoj, koji su za mene bili i ostaju nešto krasno, vrh! Radi se o nečemu drugom.
Jeste li ikada dobili službeni poziv iz Dinama da posjetite klub?
– Ne, nažalost nisam. Tako je to često u nogometu i jako me boli. Volio bih da su me nekad pozvali na proslavu titule. Bilo je srećom jako puno prigoda. Mislim da sam to ipak zaslužio (kroz plač). Priznajem, suze su mi navrle na oči. Volim taj klub svim srcem. Šteta što me nikad nisu pozvali.
Biste li došli u Zagreb ako Dinamo osvoji titulu ove godine i pozove vas na proslavu?
– Pješice bih došao! Ne treba mi avion. Dinamo mi kuca u srcu, to je klub koji se ne zaboravlja (još jači plač). U tom klubu bilo mi je prekrasno. Koliko mi Dinamo znači, govori i to da ste vi prvi novinari kojima sam otkrio svoju bolest.
>> Prepoznajete li legendu u šetnji Zagrebom? Ulovili smo ga na špici
Žao mi je čovjeka što se tako teško razbolio. Žao mi je odličnog golmana. Što ja mogu nego pružit mu potporu svojom molitvom? Na Facebooku je velik broj komentara i potpore Kochu. Drž se hrabro i daĺje 💙 ! Valjda će netko iz Dinama pročitati ovaj članak...