Dejan Radonjić (25) i Tvrtko Kale (41), dvojica hrvatskih nogometaša u Izraelu i dvije dijametralno suprotne perspektive. Prvi je Svetu zemlju odabrao kao odskočnu dasku u karijeri, drugi je u Izraelu postao legenda, “pustio korijenje”, zasnovao obitelj – i ne razmišlja o povratku u domovinu.
– U Makabiju iz Tel Aviva bilo mi je sjajno dok je trener bio Jokanović – počeo je svoju priču Dejan Radonjić. – On me poštovao, cijenio me kao igrača i čak me želio povesti sa sobom u Fulham, no Englezi imaju zabranu transfera pa sam u Makabiju dospio u ruke Nizozemca Bosza. A taj sa mnom nije progovorio ni riječ, kao da ne postojim.
Samo ne u Hapoel Tel Aviv
Radonjić se potom obratio sportskom direktoru Jordiju Cruyffu i zatražio transfer.
– Rekao mi je: “Nađi si klub, samo nemoj u Hapoel Tel Aviv.” To je kao da iz Dinama prijeđeš u Hajduk. Izabrao sam Hapoel Raananu, u kojemu sam oživio. Čak sam i pristao na manji ugovor samo da bih igrao. I igram dobro, s obzirom na to da sam dugo pauzirao zbog ozljede – nastavlja Radonjić.
Osamljeni ste u Izraelu?
– Supruga je trenutačno u Karlovcu, uskoro će roditi. A što da vam kažem? Ovdje nema bliskosti među igračima, druženja, zajedničkih izlazaka. Nekad se zaista osjećam kao pustinjak, nikoga oko mene. Povremeno me posjeti Dino Škvorc, igrač Kfar Sabe, pa odemo na večeru. Iskreno, jedva čekam povratak u Hrvatsku i novu šansu u Dinamu. Znao me nazvati Zdravko Mamić, “ljubavi, kako si, čekamo te...” Javi se ponekad i Zoran, raspituje se kako sam. Na ljeto sam ponovno u Maksimiru i pokušat ću napokon dokazati da sam igrač za Dinamo.
Kakav je život u Svetoj zemlji?
– Ne mogu se požaliti, osim na skupoću. Kažu da je Tel Aviv među deset najskupljih gradova na svijetu. Kava nije ispod tri eura. Inače, moj ugovor je nešto bolji nego u Dinamu i uspio sam nešto i uštedjeti – zaključio je dobroćudni div, centarfor Radonjić.
Tvrtko Kale u Izraelu je već deset godina. Nanizao je šest klubova: Makabi TA, Beitar, Hapoel Beer Sheva, Hapoel Haifa, Hapoel Petah Tikva, a trenutačno je član drugoligaša Ironi Kiryat Gata.
Bio bih trener vratara
– Da, na pragu sam 42. rođendana (5. lipnja, nap. a.) i ne razmišljam o kraju karijere. Sjajno se osjećam i mogao bih braniti još dvije-tri sezone. Prestao bih ako bih dobio ponudu dobroga, stabilnoga prvoligaša za trenera vratara – kaže Zagrepčanin koji se u Izraelu vodi kao Kale Drechsler (uzeo je bakino židovsko prezime).
Iza njega je impresivna karijera u Svetoj zemlji: tri puta izabran je za najboljega vratara lige, tri puta bio je najbolji stranac, a i vlasnik je neobičnoga pothvata.
– Prvi sam vratar u povijesti izraelskog nogometa koji je postigao pogodak iz igre. Jednom sam se prišuljao na ubacivanje iz kornera i donio pobjedu Beer Shevi...
Kaleova je supruga Izraelka, odvjetnica, a imaju dvije kćeri, žive “na pet minuta od Tel Aviva”.