Goran Ivanišević (50) jedan je od najvećih hrvatskih sportaša. U nezaboravnoj teniskoj karijeri osvojio je 22 turnira među kojima je i kultno osvajanje Wimbledona s pozivnicom 2001. godine. U karijeri je samo od nagrada od turnira zaradio gotovo 20 milijuna dolara.
No, Gorana je težak put. Njegov otac Srđan i obitelj jako su puno riskirali zbog teniske karijere.
- Riskirao je on. U meni je prepoznao nešto što on nije bio. Bio je profesor na fakultetu. Moji su prodali stan zbog mog tenisa. Bio je to i za mene ogroman pritisak. To je bila lutrija. Istina, bio sam dobar, ali nitko ti ne garantira da ćeš postati vrhunski igrač. Na kraju se isplatilo, ali nije bilo lako. Bez te roditeljske pomoći, bez njih da stoje iza tebe, nema tog teniskog saveza koji će te dovesti do uspjeha - rekao je Ivanišević za Glas Istre.
Goran kaže da je teško reći tko će od mladih tenisača ostvariti veliku karijeru.
- U svojoj sam karijeri vidio tenisače na koje bih stavio milijune pa od njih nije bilo ništa, a na neke ne bih stavio pet kuna pa su postali vrhunski tenisači. Nema pravila. Naravno da se vidi tko je talent, ali nije pravilo da će taj uspjeti. Ja sam bio dobar, ali kad sam imao 14 godina trebalo je odlučiti hoću li nastaviti sa školovanjem. Majka i otac su rekli da sam predobar u ovome i da se ne mogu školovati na klasičan način.
Video - Bio sam dijete kad mi je otac u liftu kazao: ‘Od danas si prepušten sam sebi, sestra ti ima rak’
Goran je odlučio učiniti sve za sestru Srđanu saznavši da boluje od leukemije. Nažalost, preminula je 2019. godine s 52 godine.
- Roditelji su dobro odlučili, uspio sam u tenisu. Sve je u mojoj karijeri… Pokojna sestra se razboljela, imala je rak… I to je bio jedan od motiva da uspijem. Sav taj splet ludila i lošega pretvorio se u nešto dobro.
Ivanišević je prvi ozbiljniji novac zaradio na Australian Openu, 40 tisuća dolara.
- Tako nešto, možda malo više tih australskih dolara. Čak sam uzeo gotovinu. Nosio sam je doma u jaketi. Znam da sam cili let bija u njoj. Nisan oka sklopija. Zagrlija san jaketu. Sjećam se da smo odmah po mom povratku igrali Davis Cup u Beogradu. Znam da sam novac odmah predao ocu. U Australiji sam imao sto dolara uz sebe, a odjednom imam desetke tisuća.
Stadion u Umagu nosi Goranovo ime.
- Fascinantno je koliko ljudi pamte Wimbledon koji sam osvojio prije 21 godinu. Ljudi me zaustavljaju po aerodromima, ulicama, govore mi da sam im promijenio živote. Nije to bilo najljepše finale za gledati, ali je sigurno bila najbolja atmosfera ikada. Onaj doček u Splitu… Ponosan sam na to, ali i na ulazak u Kuću slavnih. Što se tiče stadiona u Umagu, jest malo čudno - živ čovjek pa stadion nosi njegovo ime, ali tu je, nećemo ga sada srušiti - zaključio je Ivanišević koji je danas trener Novaka Đokovića.
>> Doček za Milija Poljička, juniorskog pobjednika Wimbledona
Promijenio se muški tenis . Goran sa 18 iz kvalifikacija u četvrtfinale Australije. Poljičak sa 18 ne može proći prvo kolo Umaga. A sestrina teška bolest i sve što je zbog toga prošla je jasan dokaz svima da novac ne znači i sreću. Goranu je to sigurno bio i motiv ali i uteg na početku karijere.