Kao i Zagreb i Beograd ima tijelo koje se bavi imenima ulica i trgova. Riječ je o Komisiji za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine grada Beograda. No, ovog vikenda tamošnji su se mediji raspisali o tome kako je jedna ulica koja do sada nije imala naziva dobila ime po Emilu Perški.
Ništa neobično, rekli bismo na prvu, jer Emil Perška bio je poznati međuratni nogometaš koji je 14 puta nastupio za selekciju ondašnje države i postigao 2 gola.
Debitirao je 28. kolovoza 1920. protiv Čehoslovačke (0:7) na olimpijskom turniru u Anversu, a posljednji put je obukao nacionalni dres 31. srpnja 1928. opet protiv Čehoslovačke (1:1) u Beogradu, kada je postigao jedini gol za "Bele orlove".
Samo, srbijanski su se mediji uzbudili zbog nekoliko drugih činjenica iz Perškina života. Ovaj Slovak podrijetlom, rođen u Staroj Pazovi, igrao je za života za legendarne zagrebačke klubove HAŠK i Građanski, pa ćemo tako i na stranicama GNK Dinamo pronaći njegovu biografiju.
Osim sportskog dijela, tu je i onaj drugi. - Perška je bio veliki domoljub. I žestoki protivnik ujedinjenja Hrvatske u Državu SHS.
Ujedinjenje u Državu SHS službeno je proglašeno 1.12.1918., a već 5.12.1918. na Jelačić-placu izbija pobuna protivnika takvog
ujedinjenja. Pobuna je ugušena u krvi.
U borbi protiv vojske 5. srpskog puka, domaćih orjunaša i jugo-sokolaša sudjelovao je i Perška. Dakle vojnik u kopačkama! Ili napadač s bajunetom, kako vam je draže, stoji tamo. Nastavlja se s detaljima zašto Perška više nije igrao za reprezentaciju SHS.
- Nakon sve žešćih političkih zbivanja, postaje državni neprijatelj broj jedan, barem što se beogradske publike i sportske javnosti tiče. Nakon atentata na hrvatske političke prvake u beogradskoj skupštini, Perška je odbio dalje "reprezentovati bele orlove".
Naime, za 28.6.1928. u Zagrebu je bila zakazana utakmica protiv Čehoslovačke, ali je nakon navedenog atentata otkazana,
navodi se.
I onda ključni dio koji navedenu Komisiju (ulica je uredno zavedena u službenom registru).
- Po uspostavi NDH Perška je promovirao "Hrvatski vojnički revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički ustanak od 5.12.1918."
Sasvim dovoljno za partizansko "pravosuđe". Pri kraju rata mnogi bježe prema Austriji (Bleiburgu). Perška je opet svoj. Ostaje doma. I čeka. Krajem rata njegova familija skončava u nekoj od "Jazovki".
Za njega vele da je do zadnjega trenutka ispred svog praga, gore na Zvijezdi, odbijao nalete "osloboditelja"; istom onom strojopuškom koju je nosil i na Jelačić plac, dvajst i nešto godina ranije. Do dan danas, ne zna mu se groba, stoji na stranicama GNK Dinamo.
I sada traje rasprava u komentarima ispod tekstova o imenovanju gdje se navodi kako je odluka donesena na temelju napisa iz – Wikipedie. Za vjerovati je da Perška u Beogradu neće još dugo trajati.
Cast nije za kupiti. To imas ili nemas. Nazalost to mnogi leftardi ne shvacaju.... i ne znaju sto je to.